Zatočen kao neizreciva riječ

zauvijek

s dječačkim osmijehom

koji te oslobađao

u rijetkim časima

kad je život posustajao 

otvarao si oči

pogled spuštao na  bijele latice

/bilo je vrijeme  kad su cvjetale margarite/

 tad si se smijao  punim osmijesima

bezglasno

 lice ti se opuštalo 

bivalo sličnije mojem 

tamo i tad nije u tebi bivak imala

misao na sutra

neporecivo kažem ti

nemoguć je bijeg iz sjećanja