Nepremostivost

Prostrlo se more između nas
svatko stoji na dalekom žalu
vjetar odnosi tko zna kamo glas
ne prepoznajemo njegovu šalu.

Zadnje nade padaju u dubine
poput hitnutog kamička s obale
izgube se u beskraju tišine
zastrete pijeskom u koji su pale.

Dnom ih njišu snažne struje
nagrizaju osoljeni zvuci
zalutalim ribama šumore, huje
dok ne postanu nevidljivi obluci.

Uzalud u grudima nosiš svijet
kada mostovi više ne postoje
pružene ruke raširene za let
htjele bi poletjeti, ali se boje.

 

7 komentara za "Nepremostivost"

  1. julija
    julija
    23/08/2019 at 8:20 am Permalink

    Vrlo lijepa pjesma, a zadnja strofa zaustavi i pozove na razmišljanje:)

  2. Mihaela
    Mihaela
    23/08/2019 at 8:29 am Permalink

    Kad nestane povezanosti s drugima, sve je uzalud. I mene je zaustavila misaonost zadnje strofe.:)

  3. gabi
    23/08/2019 at 9:05 am Permalink

    Lijepa pjesma ali nosi gorčinu narušenih međuljudskih odnosa.
    Pozdrav šaljem!☺

  4. AnjaL
    23/08/2019 at 10:35 am Permalink

    Slikovito i vrlo lijepo predočena nepremostivost među ljudima.Zadnja strofa zaista puno govori. Cijela pjesma mi je predobra. Veliki pozdrav!!

  5. katarinab
    katarinab
    23/08/2019 at 12:53 pm Permalink

    Drage moje poetese Marija, Mihaela, Gabi i Anja, raduje me da vam se pjesma dopala i zahvalna sam vam na lijepim komentarima.
    Svakoj šaljem lijep pozdrav i želim malo sunčaniji dan! 🙂 🙂 🙂 🙂

  6. Tonka
    Tonka
    24/08/2019 at 7:46 am Permalink

    Jesu li to tići poletjeli pa rastužili misli ili je tek pjesnička sloboda dobila krila. Kako god doza tuge i kapi ljepote učine pjesmu dražesnom. Pozdrav Katarina.

  7. katarinab
    katarinab
    24/08/2019 at 7:46 pm Permalink

    Tonka, najljepše ti zahvaljujem na pažnji, a nadasve poetskom komentaru.
    Lijep pozdrav! ☺
    P.S.
    Moje gnijezdo ostalo je prazno
    nikog nema da u njega svrati
    uzalud dani što vukli su se mazno
    kad nema tko da me zove „mati“.

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.