NerealnaProšlost

 

Kako iščupati zrno iz već skuhane vrele kave
Jesmo li tek providnost ili siluete prave
Umiremo jednom na kraju grada, onkraj žita
Više se ni ne sjećam jel’ tko za nas pita
 
Ne rastemo, gasnemo kao drvo na vatri
Samo crveni mak na rubu ceste snatri
Nestaju dani, snovi se često u osami guše
Zašto nam uvijek iznova svjetonazore isti ruše
 
Klaunovi sadašnjosti pate, samo dane si krate
Sve je već otplaćeno, imamo pouzdanje banke, na rate
Obješeni čovjek i bestjelesni dodir se sladi
 
Više me ne zaustavljaju ni duhovi u žutom
Putujemo a ne želimo stranputicom, starom rutom
Danas malo tko vjeruje, za sebe i budućnost radi

5 komentara za "NerealnaProšlost"

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.