Ni riječi više
od mene nećeš čuti,
ni sjetu više
neću ti pisati
ni trag ljubavi
pjesmom slati,

tugu svoju ionako
ne mogu ti dati.
Jedri sretan
vremeplovom jave
snove sretne sa mnom
šalji u zaborave,
pokloni ih vjetru
neka ih nosi
pustinjama srca
što dine će stvarati
od sitnih zrnaca
radosnih trenutaka.
Ni suzu više nećeš
u praznom oku vidjeti,
ni drhtaj ruku
nezaposlenih bez zagrljaja
nećeš zamijetiti.
Izšuljala sam se na prstima
labuđi ples odplesala
u ogledalu jezera nestajem
stapam se sa lopočima
da mirišem još godinama.
Pjesme vilama poklanjam
neka ih šapuću u brezama
dok ti jezdiš
kroz život bezbrižan.