Nije zapisano, nije moranje

ali navikla sam

ne tražiti

ne žudjeti iznad oblaka

osim u snovima

plitko disati

u kalendaru postojanja

na crnoj burzi umiranja

na otvorenom dlanu

poput ciganke plesati

navikla

tugu u jagodicama uspavati

na prstima tiho hodati

preboljeti

pa opet

poput luđakinje

do bola te voljeti

navikla sam

da rastanak nije kraj

da u pola duše

stane zagrljaj

i kada odlete sve ptice

i mjesec tišinom lomi

bez buke

spajati komadiće rasute

ne sanjati više

tvoje ruke

navikla sam.