Nije zapisano

Nije zapisano, nije moranje

ali navikla sam

ne tražiti

ne žudjeti iznad oblaka

osim u snovima

plitko disati

u kalendaru postojanja

na crnoj burzi umiranja

na otvorenom dlanu

poput ciganke plesati

navikla

tugu u jagodicama uspavati

na prstima tiho hodati

preboljeti

pa opet

poput luđakinje

do bola te voljeti

navikla sam

da rastanak nije kraj

da u pola duše

stane zagrljaj

i kada odlete sve ptice

i mjesec tišinom lomi

bez buke

spajati komadiće rasute

ne sanjati više

tvoje ruke

navikla sam.

 

9 komentara za "Nije zapisano"

  1. mirko1
    22/12/2016 at 8:55 am Permalink

    “Spajati komadiće rasute” – sudbonosan zagrljaj sa životom i spremnost živjeti ga, pomiriti se. Nevenka, hvala ti za otvorena milionita vrata prema razmišljanju. Moje čestitke za ovo poetsko djelo!!!

  2. Milan Janković
    22/12/2016 at 8:56 am Permalink

    Kad se mora navikne se, a u životu uvijek se nešto mora. Lijepa pjesma!

  3. boba grljusic
    22/12/2016 at 9:29 am Permalink

    O da nije zapisano oku vidljivo ali duša …..
    pozdravljam te jer nedostaju mi riječi…
    /apsurd ,zar ne/

  4. Marija
    22/12/2016 at 12:21 pm Permalink

    Bobin komentar iskazao je i moj osjećaj. Veliki pozdrav, Nevenka:)

  5. Ivica Grgić
    22/12/2016 at 12:44 pm Permalink

    Pročitao pa opet čitam,predivna…pozdrav Nevenka!

  6. Murtulica
    22/12/2016 at 6:09 pm Permalink

    Prekrasna!!!
    VP Nevenka:)

  7. Suzana Marić
    22/12/2016 at 8:14 pm Permalink

    Uživala sam u ovoj prekrasnoj pjesmi . Pozdrav šaljem ,Nevenka 🙂

  8. marissa
    22/12/2016 at 8:17 pm Permalink

    U svim nijansama boje ljubavi . Žena koja zna primati i udarce i darove te ljepote.
    Pjesma ostavlja trag .
    Veliki pozdrav Nevenka 🙂

  9. nevenka
    29/12/2016 at 8:32 am Permalink

    Hvala dragi ljudi,

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.