nova pjesma (poezija ne umire)

nismo mi prijestolonasljednici neba

niti cenobiti abrahamske pustinje

vodi nas voda crvene puti,

gušća od nas samih

i glasnija od gladi

kada smo sebe prikovali u kost

izgubili smo jutro nove geneze

sada umiremo kao kraljevi

u vojničkim posteljama

hropteći krv 

s najtišeg vrha svijeta

kako bismo čuli šuštanje vlastite kože

u spalionici krikova

ne bojmo se

netko će zamijetiti da smo postali dim

koji leluja lubanjom svemira

 

 

bila sam dječak

i

bila sam djevojčica

sunovrat na bojnome polju

metak u sljepoočnici razuma

 

 

bila sam kostur 

i

bijela haljina na lutki od cvjetova

koju su silovali stršljeni

 

 

u ruci mi smokva, naranča i Smrt

 

kada se probudim,

sanjat ću majku

i prvu kap mlijeka

 

 

pod crnim krilom

tražit ću Dan

4 komentara za "nova pjesma (poezija ne umire)"

  1. Krebs
    21/03/2020 at 4:54 pm Permalink

    “Branka” , vasa poezija rusi sobom !!

  2. Marija
    Marija
    21/03/2020 at 5:10 pm Permalink

    bila sam dječak
    i
    bila sam djevojčica
    sunovrat na bojnome polju
    metak u sljepoočnici razuma

    Sveobuhvatno. Stihovi zaustave i razlažu misao!

  3. boba grljusic
    boba grljusic
    22/03/2020 at 8:30 pm Permalink

    “Sve dok ne umreš TI
    ili dok ne umre TO u tebi
    Nema drugog puta
    i nikad ga nije bilo ”

    Čarls Bukovski
    Pozdrav tebi

  4. branka
    28/03/2020 at 2:29 pm Permalink

    Hvala svima!

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.