Željki (Jurić) Mitrović i svoj
djeci stradaloj u ratovima
(Izvor: BBC)
Imala je samo šest punih ljeta,
a već je vidjela sav užas svijeta
na Balkanu crnom i vjetrovitom
u ratu okrutnom i hirovitom.
Gledala je stravična razaranja
nije mogla pobjeći od krvavog vonja
drhtala je kao mala bijela golubica
u zubima zvijeri prestrašena ptica.
Iz njenih modrih očiju slijevao se Dunav,
a mladi život njen bio je razrušen sav
svakom njenom suzom iskliznula je i nada
protjerana poput robijaša iz mrtvoga grada.
U koloni dugoj, u kaputiću azurne boje
odlazila je ostavljajući sve igračke svoje
i dok se sa zgarišta pjesma mržnje orila
jedna nevina dječja duša za spas je molila.
Tonka
katarinab
18/11/2016 at 7:21 am Permalink
Uzalud govorimo- Nikada više, jer Zlo uvijek nađe put. Ponekad se pokaže kao gola oštrica, ponekad se pravi dobronamjerno. Zato, treba sjećanje. Zato djevojčica u kaputiću azurne boje ostaje vječna slika djeteta koje nosi svu patnju svijeta na svojim nejakim ramenima.
Valja čuvati tu uspomenu.
18/11/2016 at 9:47 am Permalink
Lijepo Katarina., treba spomenuti, podsjetiti..no na žalost Marija je u pravu
pozdrav
18/11/2016 at 1:45 pm Permalink
Ah ti ratovi, mržnja i posledice, da se ne ponovi nikada!!! Jednom je Marko rekao, ko voli rat, u kući mu bio! Lep pozdrav Suzana 🙂
18/11/2016 at 2:17 pm Permalink
Nitko ne bi trebao biti imun na ljudsku patnju i stradanja….
“Svi ideali svijeta ne vrijede suze jednog djeteta.” (Dostojevski)
18/11/2016 at 9:14 pm Permalink
Marija, SunDiMun, Dragica , Tatyana,
hvala vam na čitanju i osvrtima i slažem se s vašim mišljenjem u potpunosti.
Vp!
18/11/2016 at 9:42 pm Permalink
sjećam se i sad te curice u plavom kaputiću i koliko je tuge ponijela u svom pogledu, ne ponovilo se,
Pozz
18/11/2016 at 10:50 pm Permalink
Danas gledam Vukovar i našu predsjednicu ,gdje vodi za ruku Željkinu kćerkicu,dok Željka nosi pod rukom svoj kaputić .
Katarina, i Željkine suze su se ulile u Dunav . Prekrasna i jako tužna pjesma .
Ugodne snove ti želim !
18/11/2016 at 10:53 pm Permalink
Nevenka, Suzana – hvala vam na čitanjima i osvrtima.
LP!
19/11/2016 at 10:31 am Permalink
u kaputiću azurne boje
a pristajao bi i ovakav naslov, sjećam se kad je prvi put objavljena ta snimka na tv-u, nego ja se pitam gdje su fondovi EU i zašto se Vukovar ne obnovi u najljepši grad Hrvatske u inat svima koji su ga razarali..
jako lijepa pjesma,pozdrav!
19/11/2016 at 6:04 pm Permalink
Ivice, hvala na čitanju i komentiranju.
U pravu si što se tiče i mogućeg izbora za naslov pjesme. No, učinio mi se boljim ipak ovaj, jer uzimajući u obzir ono što sam nastojala simbolički naglasiti u stihovima jesu upravo te njezine oči iz kojih navire neslućena bol i tuga tragedije njezina grada na Dunavu.
A potpuno se slažem s tvojim otvorenim razmišljanjima na temu stvarne potrebe obnove Vukovara u najljepši grad HR (to je već odavno trebalo biti ad acta).
LP!
19/11/2016 at 6:07 pm Permalink
Svaka čast za temu, draga Katice.
Lijep pozdrav šaljem!
19/11/2016 at 6:18 pm Permalink
Dragi Mirko, hvala ti na čitanju i tvom osvrtu.
Veliki pozdrav i ugodan ostatak vikenda ti želim!
20/11/2016 at 7:09 pm Permalink
Neke se stvari ne brišu nikada. Kada je čovječanstvo diglo ruku na djecu, potpisalo je svoj kraj.
Lijep pozdrav!
20/11/2016 at 8:11 pm Permalink
Mihaela, u pravu si, nažalost. Koliko god pokušavamo bijeg od stvarnosti, ali to nam ne uspijeva. Previše smo svjesni kuda sve vodi.
Hvala ti na čitanju i tvom osvrtu.
Lijep pozdrav!
21/11/2016 at 7:46 am Permalink
Bar da hoće nešto ili netko zamesti puteve zla -zauvijek
bar da hoće.
pozdrav
21/11/2016 at 8:17 pm Permalink
Boba, hvala na čitanju i poruci dobra. Mišljenja sam da bi ljudi mogli postići višu razinu inteligencije i sa njom zamesti te puteve zla.
Lp!