Otišao je
a da nas nije obavijestio
o tome
jedne jeseni
u susret zvijezdama
preko pokošenog polja
Prolaze behari
ljeta se tope , zime dolaze
i u prošlost propadaju
kroz vječnost
Bježeći od nepostojanja
smisljam stihove
kao kovač zakivam ih
u drvo života
i
kisnem sam
na proljetnjoj kiši
julija
Josip Ergovic
katarinab
09/09/2012 at 7:54 am Permalink
Lepa i tuzna posveta ocu. Pozdrav Sumiko.
09/09/2012 at 8:14 am Permalink
lijepo, u susret zvijezdama.-
gubitak oca, uopće nama milih, nikad nismo spremni na to
pozdrav
09/09/2012 at 8:27 am Permalink
Odlična pjesma, pozdrav Sumiko !
09/09/2012 at 8:49 am Permalink
Dijelim tvoju misao i osjećaj. Mene je obavijestio, ali nisam shvaćala u toj nježnoj dobi. Tek kasnije, mnogo kasnije razumijemo što su nam značili. Pozdrav Sumiko 🙂
09/09/2012 at 11:39 am Permalink
lijepo!!
09/09/2012 at 3:29 pm Permalink
smisljam stihove
kao kovač zakivam ih
u drvo života
i
kisnem sam
na proljetnjoj kiši
pozdrav, sfd
09/09/2012 at 9:49 pm Permalink
Kad izgubimo dragu osobu uvijek ostane nešto nedorečeno. Imamo ipak uspomene …i kiše.
Pozdrav!
14/09/2012 at 8:24 pm Permalink
Sjeta i sjenka tuge. Uspomene jedino čine most, imaginaran, lomljiv, ali je ipak sprega sa drgagim i izgubljenim. Pozdrav, Sumiko.