Probudi me
i oprosti
poslednju laž
sa moje strane usana.
Otvori oči
da vidimo reči rasute
ubojito oružje
poslednji mač tebe.
Ne pitaj ništa
znaš to smo mi
samo grč trenutka
presušen izvor ničega,tek pola tri.
Nema nas
od dvadeset do dva
nedostaje mi ono naše veče
da se još jednom podignemo sa dna
krenemo dalje
na krilima sreće.
Nema nas od dvadeset do dva
kao da nismo nikad ni bili
jedna kazaljka ja
druga kazaljka ti.
03/07/2012 at 8:23 am Permalink
Imam sliku razmaknutih, suprotnih kazaljki, domišljato i lirski lijepo. Lijep dan želim 🙂
03/07/2012 at 8:42 am Permalink
hvala marija… lep pozdrav 😉
03/07/2012 at 5:18 pm Permalink
Možda i ona gleda na sat u dvadeset do dva…
Pozdrav!