Oko

Umorna Jesen polako se vuče

korakom teškim na putu do kuće

dok prate je sjene alejom tišine

u odaje njene pune praznine.

 

Oronulo čelo od suše i kiše,

a tijelo k’o list na vjetru se njiše,

iz dubokih pora izviruje sjeta

i miluje šapatom minulih ljeta.

 

A svud oko nje zaplesale boje,

rasprostrla zemlja bogatstvo svoje.

Osvrne se Jesen i pogled joj stane

u njive plodne,  u rodne grane.

 

I plamen u oku što uspavan čuči

odjednom bljesne iz ugasle luči

i zatreperi zanesen ljepotom

i umornu Jesen nahrani životom.

8 komentara za "Oko"

  1. AnjaL
    12/09/2020 at 9:04 pm Permalink

    Prekrasna pjesma. Zaista… Lp! 🙂

  2. Marija
    Marija
    13/09/2020 at 5:50 am Permalink

    Krasan personificirani pejzaž:)

  3. Mihaela
    Mihaela
    13/09/2020 at 5:51 am Permalink

    Svaka slika godi oku.:)

  4. boba grljusic
    boba grljusic
    13/09/2020 at 7:52 pm Permalink

    Pjesma kao akvarel .
    pozdrav

  5. Krebs
    14/09/2020 at 9:22 am Permalink

    Da , jaka poezija ,Gabi !

  6. gabi
    15/09/2020 at 9:04 am Permalink

    Anja, Marija,, Mihaela, Bobo, Krebs, hvala vam uz veliki pozdrav!☺

  7. katarinab
    katarinab
    15/09/2020 at 5:45 pm Permalink

    Jesen posebno inspirira, koliko nam donese tuge, toliko i sreće. Divna pjesma o jeseni života koja ipak živne.

    “i zatreperi zanesen ljepotom
    i umornu Jesen nahrani životom.”
    Veliki pozdrav s mirisom jeseni ti šaljem! ☺

  8. gabi
    16/09/2020 at 12:14 pm Permalink

    Katarina, hvala ti od srca! Lijepu i ugodnu jesen ti želim!🍁

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.