Oduvijek je bolje „ono prije“;
tako govore naši dragi stari
dok im još mašta srce grije,
al’ za minulo nitko ne mari.

Kažu: ,,dobra stara vremena!“
Djevojka nije izlazila bez majke
ona je bila njen jezik, njena sjena
pričali su im samo neke bajke.

Čak i dječaci nisu pisnuti smjeli
otac je za njih krojio sve dane
ispuštao nije uzde kad su htjeli,
pa bi okusili svoje suze slane.

Ostarjela je i naša generacija
koja o zabrani nije htjela čut
živjela je život bez adoracija
krčila je vlastiti, trnoviti put.

I nama je bilo bolje „ono prije“;
svaka generacija zaboravlja loše.
Dok se mladost iz prošlosti smije
u daljini čujemo limene doboše.