Netko jalan razdvaja moje misli u tišini
Olakšavam sebi prateći pogledom vunasti oblak ,
no i on mi bježi.Ne žalosti me njegov bijeg .
Ravnodušna čekam drugi što se valja s juga,
jer oni uvijek dolaze u nizu.
Lako se  nadati  znanom , tu nema mjesta razočarenju.
Do tada smorit će se nasilno – nježni i  odustati od jalova posla
osnažena  nebom
zacjeljujem na mjestu gdje bijah razdvojena
nekako , opet sam svoja,