Poput mjesečine
blijeda

presavijena iznutra
u odjeći
nadolazeće zore
dočekuje more
puni zrcalo
jugom
rasprema
neizgovorene riječi
tišinom
tišinu liječi
prisjeća se
nježnosti i snova

napukne dah
u praznoj noći
primi za ruku
lutajuću sjenu
dodirne
tanane niti oprosta
skupljena
na njegovoj strani postelje
smirena
bez glasa
kao na obzorju
spasa