Poput mjesečine
blijeda
presavijena iznutra
u odjeći
nadolazeće zore
dočekuje more
puni zrcalo
jugom
rasprema
neizgovorene riječi
tišinom
tišinu liječi
prisjeća se
nježnosti i snova
napukne dah
u praznoj noći
primi za ruku
lutajuću sjenu
dodirne
tanane niti oprosta
skupljena
na njegovoj strani postelje
smirena
bez glasa
kao na obzorju
spasa
Tonka
09/03/2017 at 9:53 pm Permalink
Lijepo i slikovito . Pozz Nevenka.
09/03/2017 at 10:19 pm Permalink
napukne dah
u praznoj noći
primi za ruku
lutajuću sjenu
Složeni osjećaji, nemir, samoća i spoznaja da ju samo oprost može ublažiti. Lijep izraz:)
09/03/2017 at 10:49 pm Permalink
Užitak je čitati te, hvala ti, Nevenka!
Veliki pozdrav:)
10/03/2017 at 6:08 am Permalink
Odlično, napukli dah mi je sjajan stih! LP 🙂
10/03/2017 at 6:14 am Permalink
Baš odlično, pozdrav!
12/03/2017 at 9:33 pm Permalink
hvalaaa