nije vrijeme da mi dušu odgurnete u tamu
čekajte da udahnem prije nego padnem

dajte mi vremena samo minutu
uzet ću majčinu maramu da me grije
i ništa više ne tražim
samo jednu minutu
da udahnem budućnost
prije nego krenem

ali znajte
nisam krivnju ponijela tek tako
nosim je od rođenja
kao madež na desnom ramenu
gdje anđeo dobrote sniva

da, sniva
probudi se da me utješi
kad suze mi vjetar želi oteti
a isplakane su za moju majku

u minuti ću mislima pozdraviti braću
i sestricu mi rođenu
mojih četiri srdaca rumenih
onda me bacajte pod teret tuge
i udarajte
neka moje suze prema jugu padaju
tamo je sunce što vječno grije
isušit će ih
prije nego se nadate

za vas minuta ne predstavlja mnogo
meni znači sve
sekunde će mi misli milovati
sakupiti suze šezdeset odjednom
pospremiti u pretinac vječnosti
kad krenem svojoj majci
onda ću ih ponijeti

samo minutu mi oprostite…