Ostavljam

Prepuštam ti sve drhtaje
pomame i strasti
jer ne želim znati
kada ćeš
u ponor pasti
ovo je neizbježno vrijeme
u kojem život šamara
i poput krtice
u tami
zamke stvara
ostavljam ti
sve
na zmijski otrov smo
spali
a ne tako davno
prsten
i zavjet smo dali
magla je zarobila sanje
vjetar otpuhao mir
a sada poskok grize
donosi Golgote hir
napuštam modre sprudove
pučinu
i titravu zvijezdu
samo ne ostavljam
nikad
ptiće same
u gnijezdu.

4 komentara za "Ostavljam"

  1. Marija
    11/02/2017 at 1:14 pm Permalink

    ostavljam ti
    sve
    na zmijski otrov smo
    spali
    a ne tako davno
    prsten
    i zavjet smo dali
    Opatija je mjesto s najviše razvoda.u Hrvatskoj. Zašto je tomu tako- ne znam.Žene li se prebrzo ili lako hlade? Ne razlikuju zaljubljenost od ljubavi? Ne znam. Tek ptići u gnijezdu su zavriiedili imati sigurnost i vjeru u nešto stalno, lijepo, vrijedno. 🙂

  2. Mile Lisica
    11/02/2017 at 1:15 pm Permalink

    Lepo Nevenka. Veliki pozdrav 🙂

  3. mirko1
    11/02/2017 at 5:55 pm Permalink

    Nije samo lijepa, nije samo snažna i vrijedna. Sjajan je to poetski uradak. No, da je stigao i od Boga, riječ više ne može, ili veoma malo što mijenja u ljudskim glavama koje su zarad novog načina života ispraznile sve viškove, “viškove” u čije smo temelje mi ugradili svoju mladost i živote. To je ISTINA. ISTINA je također da nije ISTINA nova ISTINA. Tu se, međutim, ništa ne može. Kad bi nešto bilo i učinkovito, vjerojatno bi trebalo da prođe vremena i vremena. Možda će neka daleka generacija, aku uvjeti za život na svijetu budu postojali, razmišljati na drukčiji način. Kažem MOŽDA jer mi je to naprosto želja, a nisam ni naučnik, ni prorok, odnosno posljednji sam koji u tu temu može zagristi s ove pozicije.

  4. Murtulica
    12/02/2017 at 5:10 pm Permalink

    Jako dobro!!!
    VP, Nevenka 🙂

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.