Osvrt na pjesmu Songfordeada ” Tragovi na dnu mora”

Ne vidimo suze tuđe

Jer naše boje strah

Gdje je to drevno oruđe

Da se ne desi planetarni krah

 

U jedan dah

Zapjevali su svi smrtnici prošlosti

Prisjetili su se vojnika

Što su stajali na obali zelene rijeke

Branili tvrđavu od zlih duša

Koje su nosili zmajevi na svojim leđima

 

Ne osjećamo tuđu tugu

Naša je ogromna

Zastali smo na tren

Poslušali vjetar što nam govori

 

Nebeske kočije su se spustile na zemlju

Iz njih su izašli Bogovi

Ne vjerujemo očima što nisu naše

Vjerujemo samo onome što vidimo

 

Krugove u polju

Kamene postaje

Tragove na dnu oceana

 

songfordead

 

Iako se u posljednje vrijeme pojavljuje potreba za drugačijom klasifikacijom poezije, ja ću ovu Songovu  pjesmu svrstati u misaone pjesme. Po svojoj tematici i izrazu bliska je zahtjevima  postmodernizma.

Za razliku od nekih njegovih pjesama koje su po strukturi i stilu pjesme- rebusi, ova je pjesma komunikacijski puno prohodnija, misao otvorenija kao da autor čini ustupak čitatelju i otvorenog  ga srca pušta u svoj svijet. Njegova je pjesma odgovor  na bjesomučnu zbrku modernog života, na kaos tobože uređenog, institucionaliziranog  društva, odgovor na navodnu uređenost globaliziranog svijeta.

Autor postavlja temeljno pitanje položaja čovjeka u tom i takvom svijetu u kojem su iluzije ugušene, bogovi mrtvi, a tehnika je izmakla kontroli. Svijet je to osamljenog čovjeka koji novu mogućnost ostanka i opstanka vidi u virtualnom svijetu, koji svjestan svoje nemoći da bilo što promijeni izražava misao da je sve ljudsko postalo upitno. I nije to samo slučaj ovog vremena, vuče se ta čovjekova nemoć kroz vjekove te se povezuje individualna svijest s poviješću ljudskoga roda.

U jedan dah

Zapjevali su svi smrtnici prošlosti

Prisjetili su se vojnika

Što su stajali na obali zelene rijeke,

Branili tvrđavu od zlih duša

Koje su nosili zmajevi na svojim leđima

 

Uvijek se čovjek borio  za svoju egzistenciju, za svoje mjesto u svijetu, uvijek je svoje spoznaje podvrgavao kritici i dokazivanju  i uvijek se pitao- tko sam, kuda idem, postojim li i nakon ovoga života.  Autor ovih stihova  postavlja ista pitanja, ali na njih ne daje odgovore. Radi se o iskoraku svijesti modernog čovjeka koji dokumentira i svoje spoznaje ne temelji na znanstvenom nego na broju svjedoka koji slično misle. Ne daje odgovore jer njegov iracionalizam počiva na dubokom razočaranju u javnu funkciju razuma.

Ne vjerujemo očima što nisu naše

Vjerujemo samo onome što vidimo

I onda kada vidimo, ne vidimo jer ne želimo gledati znakove koji nam se podastiru. Ukalupljeni način razmišljanja je suviše jak, suviše je dresure bilo u razvoju ljudskoga roda pa novi motivi koje nalazimo u pjesmi izazvat će odmahivanje rukom, a u nekim intelektualnim krugovima i zgražanje.

Krugove u polju

Kamene postaje

Tragove na dnu oceana

Nebeske kočije su se spustile na zemlju

Iz njih su izašli Bogovi

Ovakav način pisanja otvara dijalog s čitateljem. Ono ništa ne nameće, ono samo otvara pitanja koja su duboko individualna, oslonjena na vjerojatnost, a ne na činjenicu niti na objektivnu istinu koju smatra iluzijom.

Da autor nije sa svijetom povezan samo misaono nego i duboko emocionalno, pokazuju stihovi u kojima on jednostavnim, jasnim izrazom oslikava odnos čovjeka i čovjeka. Ljudi su se otuđili, povukli u sebe, u svoj svijet, oni vide tugu u očima drugog čovjeka, ali na nju ne reagiraju, zatvorili su srce jer se boje, jer su sami beskrajno tužni. Razloge te tuge autor ne navodi, nije niti potrebno da ih navede jer on je ovom pjesmom s čitateljem stupio u fiktivni dijalog.

Vjerujem da će ova intrigantna pjesma postati svojina mnogih čitatelja.

 

 

 

 

 

 

10 komentara za "Osvrt na pjesmu Songfordeada ” Tragovi na dnu mora”"

  1. julija
    08/05/2012 at 1:19 pm Permalink
  2. songfordead
    08/05/2012 at 1:44 pm Permalink

    marija mogu ti samo zahvaliti na ovome osvrtu još jednom naravno uz jednu noviju pjesmu (od jučer, hihihi), ali naravno i na pomoći oko spota,
    naranča kao naše more Jadransko neka te grije, i pruža sočne sitnice u životu

    NE VJERUJEM BOLI

    Slušam glasove parka,
    Kameno cvijeće,
    Vrijeme u prolazu.
    Jedino voda fontane ječi.
    ( Ime je lako upamtiti
    Ako poznajemo djelo)
    Još jedan okret ključa
    I Sunce se diže.

    Obasjan pogledom
    Jedne prolaznice,
    Mislim- postojim, vrijedim
    Ali isplatili se trud
    Ako ne osjetim čežnju u grudima.
    Nijansama u strahu
    Dočaravam svoju šutnju,
    – U stvari mogu li pisati pjesme –
    Ne vjerujem boli
    Što udara u stope
    Mojih koraka

    lijep pozdrav svima
    SONG FOR DEAD

  3. dinko1941
    08/05/2012 at 2:56 pm Permalink

    Svaka čast Marija, jako dobro i pronicljivo 🙂

  4. marissa
    08/05/2012 at 3:33 pm Permalink

    >>Obasjan pogledom
    Jedne prolaznice,
    Mislim- postojim, vrijedim
    Ali isplatili se trud
    Ako ne osjetim čežnju u grudima.>>

    Mudro,na vrijednosti će dobiti pogled one koja budi čežnju.

    Uhvatiti” dah vremena ” u prolazu-krasno.
    Ta pjesniku ništa ne promiče kad živi život dušom.
    Uživam!
    P.S.ne znam gdje ubrati naranču

  5. Tonka
    08/05/2012 at 5:00 pm Permalink

    Odličan osvrt, potpun i stručno napravljen. Slažem se da SFD ima dosta rebusa koji ponekad odvedu svakoga na drugu stranu, u drugo područje i različit doživljaj, ali u tome je draž njegovog stvaralaštva. Pozdrav 🙂

  6. Marko Grubesic
    08/05/2012 at 9:39 pm Permalink

    Rastavila si ga k’o sto sam ja bicikle rastavljao(i onda teskom mukom sastavljao) u djecackim danima.Ja mislim da je i njemu samom tek sada postalo jasno sto je htio reci 🙂 Zaista strucno profesorice !
    Laku noc ti zelim!

  7. Marija
    08/05/2012 at 10:07 pm Permalink

    Marko, odličan si. Nasmijao si me do suza. Laka ti noć 🙂 🙂

  8. blueperlaa
    09/05/2012 at 3:32 am Permalink

    SFD, nas pušta u svoj svijet u mnogim svojim pjesmama i vrata njegovog pjesničkog stvaralaštva svima su otvorena. Neka njegova djela su malo više zahtjevna i traže da je čitatelj prisutan, a posebno bih pohvalila ona s erotskim nabojem jer ima elemenata koji zaista plijene pažnju na način da se pjesmi želim vratiti.

    Osobno mi je njegova poezija otkriće, a ti si Marija i opet sjajan posao odradila.

    Lijep pozdrav prijatelji !

  9. Jim Corbet
    09/05/2012 at 11:03 am Permalink

    Ha ha i mene je nasmijao Markov komentar, ma Song je poseban, njegova je poezija vrijedna pažnje ali nekad i utoliko što mu pjesmu valja više puta pročitati da bi se posložio mozaik, jako lijepo si ga analizirala, pozdrav Mare !

  10. shadea
    10/05/2012 at 11:48 pm Permalink

    Ma da mog brace nema trebalo bi ga iznisliti (kako kaže ona prastara narodna,jel) 😉 Ne da me nasmijao nego..skoro padoh sa stolca od smijeha! 😀 Braci pusa bratsko – sestrinska! 🙂
    Marija moram priznati da kad bi ti svaku Songovu pjesmu rasčlanila onda bi te, ponekad enigmatske, stihove bilo lakše razumjeti nama plavušama! 😀
    Songy mi je od kad ga čitam stvarno poseban!Prirodan,neusiljen,iskren…takav je u svojim stihovima a vjerujem da je tajav i duboko u sebi. Pa ako ponekad i ne razumijem njegove pjesme ipak mi je blizak kroz njih.To je jednostavno(ili komplicirano) on – kako diše i piše. 🙂
    Osmjeh za oboje ostavljam od ♥! 🙂

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.