Osvrt na priču Gordane Majdak “Zaspala bih crveno”

Iz zbirke „Pričam svoju priču“

Priča Gordane Majdak „Zaspala bih crveno“, tiskana u zbirci priča PS Portala „Pričam svoju priču“, počinje kišom. I tjeskobom. Onom koja se doživljava utrobom, od koje se bježi u fantaziju, u iskrivljenost mentalnih slika, kada se realnost želi potrti igrom, okrenuti je naglavačke, kada se želi zaspati crveno, puteno, u odsjaju vatre i crvenog negližea, crvenog sjenila lampe.

“Odjednom se moje tijelo izdiglo iznad postelje i primijetila sam kako lebdim. Bestežinsko stanje dozvoljavalo mi je trodimenzionalno kretanje i smiješila sam se prizoru sebe okrenute naglavačke. Duga, divlja kosa njihala se poput klatna starinskog sata, grudi su mi otežale i smetalo me što nemam gaćice. Osjećaj je izazivao nelagodu jer sam bila suviše dostupna razvratničkom životu.”

Priča se odvija na dvije razine; stvarnoj i maštanoj. San i java se ne izmjenjuju, stapaju se međusobno u cjelinu neke periferije i teškog seoskog blata, gdje još postoje štagljevi i drvene kućice i  gdje se onako matoševski sjetno čuje lavež pasa negdje u daljini. Stvarnost se prelijeva u san, a san se, nakon novog erotskog iskustva vraća javi. Raspolovio se intiman svijet na dva dijela…sustižu se realno i irealno.

 “Zvukovi su iščezli. Nije se čuo čak niti potmuli lavež pasa negdje u daljini. Tada sam odlučila s tijela sprati sve sate proteklog dana. Bila sam usporena, mirna i opuštena, ali ipak ne u potpunosti jer je moj mozak vodio glavnu riječ.
Ponajviše sam se bavila sama sobom. Ipak, između redova vlastitog htijenja, bombastičnih planova, pojavilo se neočekivano lupanje srca pri pomisli na stranca.”

Buđenje donosi olakšanje, ali misao ostaje zatvorena u fiksaciji na stranca koji intenzivira fizičku želju i koji bi mogao biti trenutni spas od samoće, ispunjenje praznine. Sam čin podavanja opisan je bez uvijanja, ali sa snažnom lirskom notom koja se proteže sadržajem cijele ove lirske proze.

Priča ima samo jedno lice, ženu koja svoju intimu otkriva i istinskim ljubiteljima lijepe riječi i pohotnim očima onih koji u erotskoj priči traže neke vlastite porive.  Na emocionalnoj razini tekst ostaje na doživljaju samoće, očajničkog traženja drugog ljudskog bića koje će donijeti bar kap zaborava i osjećaj pripadnosti.

Seksualna scena nije samo goli opis fizičke aktivnosti, ne oslikava se klinički pa ne draška niske ljudske nagone. Požuda je reljefno oblikovana i nudi se  osjetilima, ali nakon njezinog zadovoljenja, vraća se isti ogoljeni osjećaj napuštenosti i osamljenosti, spoznaja da je svatko u tom odnosu, gotovo usput, uzeo ono što je tog trenutka želio.

“Dozvolila sam sebi da se sladostrašće razmeće mojim tijelom i gorjela od želje da ga osjetim duboko u sebi. Dodirima mi je pričao sve ono što sam umislila da sam danas vidjela u njegovom pogledu. Ipak, u njemu nije bilo priželjkivanog.”

Priča završava razmišljanjem autorice o odnosu  društva prema ženi koja slobodno udovoljava  svojim osjetilnim  potrebama.

“Ne. Meni je tako očajnički trebao taj tjelesni sraz, to ritmičko udaranje njegovih bedara o moja, ta jedna noć koja ne mijenja ništa. Moralisti bi me spalili na lomači poput jadnica koje su palili u Firenci na onom impozantnom Trgu koji je danas atrakcija mnogobrojnim turistima.
Iako, apsolutno je jasno da nisam čeznula isključivo za tjelesnim. Sve moje misli uporno i silovito su se grupirale u jednu jedinu osjetilnu potrebu: bolno sam željela doživjeti ljubav.”

Marija Juračić

11 komentara za "Osvrt na priču Gordane Majdak “Zaspala bih crveno”"

  1. Mihaela
    23/07/2017 at 6:46 am Permalink

    Čestitam još jednom. Upravo tako sam i ja doživjela priču. Posebno je upečatljiv početak, ona slika lebdjenja u negativu.:)

  2. Suzana Marić
    23/07/2017 at 1:28 pm Permalink

    Perline priče uvijek privuku pažnju svojom posebnošću . Moje iskrene čestitke.

  3. Gordana Majdak
    23/07/2017 at 7:39 pm Permalink

    @Marija, hvala ti na ovako lijepom osvrtu. Izdvojila si svoje vrijeme i ušla u srž priče. Posebno me se dojmio dio u kojem si dotakla erotski izričaj, jer mi je oduvijek bio izazov ne priječi granicu dobrog ukusa. Tvoje zalaganje nije nikada uzaludno. Potičeš me na promišljanje i za neke buduće radove, kako što bolje nešto napisati, a da nije suhoparno. Daješ uvijek dobre smjernice kroz svoja zapažanja, ne samo uz moj rad. Na Portalu smo ih imali prilike podosta pročitati i hvala ti na tome.

    @Draga Suzana, nikada ti nije problem osvrnuti se lijepom riječju i cijenim tvoju podršku. Hvala ti.

  4. Majino..
    24/07/2017 at 7:06 am Permalink

    Kao i uvijek Marija s puno truda i ljubavi izvrsno približi čitatelju pisani tekst, da isti i sami posegnu i pročitaju napisano.
    Bravo za obje, a Gordani posebno veliko Čestitam na osvojenom prvom mjestu.

  5. julija
    24/07/2017 at 7:50 am Permalink

    Cijenim svaki svaki vaš osvrt, znak da ste bacili pogled na napisano, jer samo čitajući druge čovjek uči. Od sebe ne može ništa naučiti. 🙂

  6. Gordana Majdak
    24/07/2017 at 8:15 am Permalink

    @Majo, hvala ti na pažnji. Također hvala i na poticaju, jer da ga nije bilo s tvoje strane možda se nikada ne bih odvažila poslati priču.

    Lijepo je pobijediti na natječaju, posebno ako čovjek prvi put sudjeluje na jednom takvom natječaju, ali osobno mi veće zadovoljstvo pričinja upravo Marijin osvrt. Smatram ga kvalitetnijim od same priče, jer on može drugima ponuditi neke smjernice koje će doprinijeti tome da se njihov sadržaj poboljša. Upravo tako kako je Marija rekla, učimo od drugih, a ja sam od Marije naučila kako se sve može napisati drugačije i kada je riječ o ljubavno-erotskoj tematici itekako trebamo paziti na odabir riječi.
    Zato sam posebno ponosna na njemu izjavu: Sam čin podavanja opisan je bez uvijanja, ali sa snažnom lirskom notom koja se proteže sadržajem cijele ove lirske proze.

  7. Lav
    24/07/2017 at 9:07 am Permalink

    Priča je lijepa, ne zbog sadržaja, nego zbog stila pisanja. Lijep je to stil. I osvrt na priču sam rado pročitao, pronašao nešto na što prije nisam obratio pozornost!:)

  8. Gordana Majdak
    24/07/2017 at 9:17 am Permalink

    Lave, hvala ti. Cijenim i iskreno me veseli. Lijep pozdrav!

  9. mirko1
    24/07/2017 at 10:06 am Permalink

    Već sam ti čestitao, Gordana. Vidjela si i pročitala to. I još nešto – priču takve kvalitete dugo nosim. Jutros sam nekim kolegama, na kavi, pričao o njoj i, jer žive književnost, uputio ih, eto, na još jednu adresu lirske sjajne proze.
    Pozdravljam te iz, blago je reći, paklenog SA:)

  10. Gordana Majdak
    25/07/2017 at 5:50 am Permalink

    Mirko, jesam i hvala ti. Tvoja podrška mi jako puno znači. Cijenim tvoj rad i upravo kroz tvoja djela imala sam priliku dodirnuti izuzetno lijepu poeziju i prozu.

    Lijepo te pozdravljam i budi dobro!

  11. Marija
    25/07/2017 at 1:31 pm Permalink

    Hvala svima koji su pročitali priču i osvrt i čestitali autorici. Znači mi. Hvala i svima koji nisu, jer mi i to znači!

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.