Utihnulo je sve
Praznina i tuga
Ispunjuju prostoriju
I srce
I onaj slatki miris
Nježnosti
Onaj svileni osjećaj
U rukama
Nestaje polako
Prekratki su dani
Kada sreća pokuca
Na vrata
Prolete poput vihora
I ostave istovremeno
Nježnost i tugu
U srcu
30/07/2017 at 7:57 pm Permalink
….prekratki su dani
kada sreća pokuca
na vrata….
fini, sjetni stihovi u isto takvoj pjesmi
pozdrav Suzana
31/07/2017 at 6:12 am Permalink
Nježnost, tuga, ali i otvorena vrata za povratke najdražih:)
31/07/2017 at 7:03 am Permalink
Uvijek sretni sati prolete. Osjećam to na vlastitoj koži. Čini mi se da sam tek stigao, a već se pripremam za odlazak, a onda će se dani vući u beskraj.:)
31/07/2017 at 8:25 am Permalink
Suzana, razumijem te i divno si to opisala! LP
31/07/2017 at 9:16 am Permalink
Najprije pozdrav tebi nakon dosta duge pauze, ali eto važan je povratak. Uvijek je lijepo, i dobro, i utješno, i smirujuće znati da povratak postoji. 🙂 🙂
31/07/2017 at 5:26 pm Permalink
Sani, Zahvaljujem se na posjeti i pozdrav šaljem 🙂
31/07/2017 at 5:28 pm Permalink
Širom su otvorena ,Marija : )
31/07/2017 at 5:31 pm Permalink
Već nazad? Pa nisi pravo kopno dotaknuo !! Gledaj,Lave, da se usidriš negdje u mirnoj luci 🙂
31/07/2017 at 5:32 pm Permalink
Hvala ,Spome 🙂
31/07/2017 at 5:36 pm Permalink
Obradovalo me je vidjeti da si ponovo s nama ,Tonka. Istina je, rastanak boli,ali zato je tu novi susret .Pozdrav iz domaje 🙂