U petak, 11. rujna 2026., u Starom gradu u Izložbenom salonu Muzeja Međimurja Čakovec, otvorena je izložba „Crni ciklus – iza vidljivoga“ dr. art. Dijane Nazor Čorda. Program je vodila Anamarija Horvat Šanti, voditeljica promidžbe i marketinga Muzeja Međimurja Čakovec. Izložbu je otvorila kustosica izložbe Marta Horvat, voditeljica likovnih zbirki. Otvorenje je glazbenim nastupom na tamburi uveličala Ela Šanti, učenica Umjetničke škole Miroslava Magdalenića Čakovec. Autorica izložbe se najljepše zahvalila ravnateljici Muzeja Maši Hrustek Sobočan i Stručnom savjetu na prihvaćanju izložbe, i svima koji su svojim dolaskom, podrškom i prisustvom uveličali predstavljanje ovog ciklusa. Ova izložba je posvećena idejnom začetniku infradArta, prof. emeritusu Vilku Žiljku.

Izložba predstavlja tridesetak infracrvenih slika, među kojima su neke javnosti predstavljene prvi put. Radovi su nastajali od 2012. do 2026. godine, u različitim kombinacijama tehnika i materijala – od akrila i pozlate na platnu do vune i gipsa.

U središtu autoričina istraživanja nalazi se crna boja i njezini pigmenti, odnosno njihova svojstva i mogućnosti koje nadilaze ono što je oku neposredno vidljivo. Kroz „Crni ciklus“ Dijana Nazor Čorda istražuje kako se likovna pojavnost mijenja prelaskom iz vidljivog u infracrveni dio spektra te otvara prostor za nove načine percepcije slike. Na prvi pogled apstraktne i dijelom monokromne, slike u infracrvenom spektru otkrivaju skrivene sadržaje i motive – portrete, labirinte i sakralne motive koji ostaju nevidljivi pri uobičajenom promatranju. Posjetitelji su skrivene slojeve mogli doživjeti s pomoću infracrvene kamere, čime se promatranje izložbe pretvara u svojevrsno otkrivanje onoga što se nalazi „iza vidljivoga“. Na izložbi je predstavljena i tapiserija „Plavi nevidljivi čuvari u tepihu“, koja je prva infracrvena tapiserija s dvostrukom slikom u istom sloju. Izrađena je u suradnji s reGalerijom u Zaboku 2022. godine.

Dodatan dio izložbe čine animacije koje prate prijelaz iz vidljivog u blisko infracrveno područje spektra, od 400 do 1000 nanometara te film s otvorenja izložbe Crno u infra(crvenom) iz Galerije sv. Ivan Zelina. Time izložba dodatno povezuje likovnu umjetnost, tehnologiju i istraživanje percepcije, pozivajući posjetitelja da se zapita koliko toga u slici zapravo možemo vidjeti – i što nam ostaje skriveno. Izložba „Crni ciklus – iza vidljivoga“ tako otvara pitanje granica ljudskog vida i mogućnosti umjetnosti da otkrije ono što se nalazi izvan neposrednog iskustva gledanja.

U tekstu kataloga kustosica izložbe Marta Horvat, povjesničarka umjetnosti je između ostalog navela: „Izvan dosega ljudskoga oka prostire se spektar svjetlosti koji postoji unatoč tome što ga naše oko ne percipira. Upravo na tom spoju znanosti i umjetnosti, između vidljivoga i skrivenoga nastaje infracrveno slikarstvo – suvremena umjetnička praksa koja proširuje granice tradicionalnoga štafelajnog slikarstva uvođenjem dvostruke slikovne informacije. Slike vidljive ljudskom oku i one koje se otkrivaju tek u bliskom infracrvenom spektru. Takav pristup ne mijenja samo način nastanka slike, već i način njezina promatranja jer umjetničko djelo postaje višeslojno iskustvo koje se otkriva postupno, uz pomoć tehnologije. (…) Površina slike, reducirana na dominantnu crnu i naglašena zlatnim, fluorescentnim, toplo-hladnim ili komplementarnim kolorističkim akcentima, djeluje kao mističan prostor tišine i kontemplacije, dok infracrvena snimka otkriva drugi, oku skriven sloj kompozicije – figurativne motive skrivene ispod apstraktne površine slike. Dubina crne ovdje predstavlja bezgranično polje mogućnosti u kojemu se skriva ono što tek treba biti otkriveno, dok zlatni elementi djeluju poput tragova svjetlosti i spoznaje koji upućuju na postojanje dublje, oku nevidljive stvarnosti. (…) Vidljivi i infracrveni sloj pritom nisu dva odvojena prikaza, nego nerazdvojni dijelovi iste slike – dvije razine percepcije sjedinjene u jedinstvenom umjetničkom djelu. Kao područje neprestanoga proširivanja granica opažanja, umjetnost prirodno otvara prostor za nove načine gledanja i razumijevanja stvarnosti, čemu pripada i infracrveno slikarstvo. Ono kroz mogućnosti suvremenih tehnologija omogućuje uvid u oku nevidljive spektre, potvrđujući da umjetnost ne istražuje samo ono što vidimo, nego i ono što tek možemo naučiti gledati.“

Izložba je realizirana uz potporu Ministarstva kulture i medija, Međimurske županije i Grada Čakovca, a otvorena je do 31. listopada 2026.

Fotografije: Silvio Benč, Mario Golenko

Životopis autorice:

Dijana Nazor Čorda (Split, 1971.) doktorirala je na poslijediplomskom doktorskom umjetničkom studiju Slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu 2017. na temu „Slike u infracrvenom području: odlaganje vidljivoga“. Diplomirala je 1995. godine na Fakultetu prirodoslovno-matematičkih znanosti i odgojnih područja u Splitu, program studija Likovna kultura, danas Umjetnička akademija, te stekla zvanje profesora likovne kulture-restauratora. Iste godine dobiva nagradu Fakulteta. Od 1995. izlagala je na 52 samostalne izložbe u Hrvatskoj, Belgiji, Australiji i Njemačkoj. U sklopu programa međunarodne kulturne suradnje Hrvatskog društva likovnih umjetnosti stručno se usavršavala na dvomjesečnom rezidencijalnom boravku u Parizu, u atelijerima Cité Internationale des Arts 2006. i na jednomjesečnom rezidencijalnom programu u Leipzigu, Njemačka (u okviru projekta De/konstrukcija slike) 2025. godine. Radovi joj se nalaze u fundusima više hrvatskih muzeja  i privatnih zbirki. Dobitnica je više nagrada, priznanja i pohvala za umjetnički i likovno-pedagoški rad. Za doprinos u likovno-pedagoškom radu dodijeljene su joj dvije državne nagrade: Godišnja državna Nagrada Ivan Filipović 2012. i Odlikovanje Reda Danice hrvatske s likom Antuna Radića 2013. Članica je HDLU-a Zagreb, InSEA-e, Hrvatskog grboslovnog i zastavoslovnog društva, HULULK-a, Grupe Infra i Matice hrvatske. Živi i radi u Zagrebu.