Još se zima sasvim ohladila nije,
još hladnim vjetrom zapuše k’o prije.
Al’ od zime sunce više nema straha:
dok jača, zemlju grije od njezina daha.

Pa ožujak zagrabi iz cvjetne oaze
birano cvijeće za vrtove i vaze
i daljinom rasuta poput bijelih točaka
veze ruha nova grmova i voćaka.

Gle, proljeće ustaje iz zimskoga groba,
osvjetlano suncem novoga doba,
a ptice se odnekud pjesmom jave
da obnovljen život ponovo slave.