U proljetno jutro

Razgrćem tišinu
U ranu zoru
Što poput teške blazine
Me prekriva.
Mičem je iz svih kutova
Svoje duše
Pa otvaram prozor pjesmi proljetnoj.
Otopilo se inje odavno
Odledilo se srce
Pa sada žubori poput
Planinskog potoka.
Udišem u sebe dan
Što već zlatovezom obrubljen
Bijele rubače po nebu rasprostire.
Mlada trava, pod nogama
Meka poput mirisne ponjave
Ugiba se pod stopalima
Milujući ih.
Rosa je perle rasprostrla
I dugu u njih izlila
Pa se zrcale na proljetnom suncu
Poput đerdana na snašinom vratu.
Kako su lijepa ta slavonska jutra
U rumeno praskozorje!
Kako je lijepo vidjeti i osjetiti
Kad proljeće dahom svojim
Miluje nježne pupoljke
Pa ih rastvara, draška, izaziva…
Pjeva, sve pjeva…
Nema više bijele tišine
Pjesma proljeća je ispjevana!

10 komentara za "U proljetno jutro"

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.