Sonja Kokotović “Vladarica tišina”
U mojem svijetu tišina
sniježe snovi
rasprostrti biserima jutra
koji se poput pernatih pahulja
spuštaju
do samotnih misli.
.
U mojim očima,
oni su pronađeni
egzoplanet beskrajne
u jednostavnosti
prizemnih želja u licu
obične tratinčice neke vesele livade,
iskrene riječi,
osmijeha prijateljskog lica.
Toliko blizu
a opet dodirom
stvarnosti prolaze
krhki
kroz prste,
neuhvatljivi uvijek
zbog prečeg.
.
Srce zapušteno od želja
tinja još samo u pjesmama.
.
Da li ću ih ikada moći
dotaknuti
bez poraza u odgovorima?
Moja htjenja u bezglasnom
mrvljenju komadića nade
nepokolebljivo
mi daju do znanja da se jednoj
vladarici tišina
ne priliči
imati takve
snove
Mile Lisica “Ruke”
Ujedaju me tvoji prsti
Ljubi me proleće u olucima noći
Sa jutarnje trave ustaju zvezde
Neke je ljubav zauvek pretvorila u rosu
.
Znam da si srećna
Kažu da prsti nemaju sećanja
Znam da se nešto dešava u kosmosu
Zbog čega sam i ja divlje srećan
.
Nikad ti neću reći volim te
Mada ti znaš da najviše je ljubavi tamo
Gde je najmanje buke
.
Nikada ti neću reći koliko te volim
Nema te reči
.
To mogu samo da ti pokažu ruke
Samo moje ruke
Suzana Marić “Moja Le “
Voljela je moja Le
one fine fritule
posipane šećerom
za doručak i s večerom.
+
Voljela je moja Le
naše lijepe obale,
svaki grad je posjetila
moju ljubav osjetila.
+
Voljela je moja Le
i skrivene uvale
tu bih je ljubio,
noći mnoge gubio.
+
Voljela je moja Le
luksuzne hotele
pa bi nakon dobrog jela
čašu skupog vina htjela.
+
Crnooka ta Leona
sva vražja je bila ona
pa je moja lavica
stvorila od mene slona.
+
Pobjegla je moja Le
ispred naše kapele
ja sam sa njom sreću htio
al’ sam bome ćorav bio.
+
Otišla je moja Le
lovit druge budale.
Suzana Marić
