Katica Badovinac “Haiku 132 -133”

različak cvate

pomodrila livada –

nebo na zemlji

*

na stolu limun

razbacan po stolnjaku…

kiseli ručak

Pročitaj cijelu poeziju

Igor Divković “Tek tračak nade”

Svijet

ide

gdje

svijet,

već,

ide,

on

hoda

pokraj

voda.

    .

Svijet

se

draži

na

sitne

laži,

on

snaži

dok

bit’

traži.

   .

Svijet

brije

na

što,

već,

brije,

on

se

smije,

sunce

ga

grije.

   .

Svijet

magli,

muti,

melja,

on

vedri

nebo

želja.

   .

Svijet

gazi

glib,

blato,

on

ore,

sije

zlato.

   .

Svijet

krade

što

stigne,

što

znade,

u

njemu

tinja,

tek,

tračak

nade.

Pročitaj cijelu poeziju

Lav Lenski “Haiku”

Sunce izlazi.

Prolazi vrelo jutro.

Sunce zalazi.

Pročitaj cijelu poeziju

Suzana Marić “Konji vranci”

 

Kad nas Sunce pogleda postrance
I obasja rodna, žitna polja
Pustit ću ja svoje konje vrance
Neka trče kuda im je volja.

*

Neka trče lijepi, ponositi
Kroz dolinu boje suhog zlata
Gdje se klasje suncem sjajnim kiti
Gdje su moga starog doma vrata.

*

Tu nek jure divni konji moji
Nek im vjetar mrsi guste grive
Nek ih hladna rosa jutrom poji
Nek ih hrani zob sa rodne njive.

*

Maknut ću im: uzde i ulare
I amove što im leđa stežu
Oglavnike pobacat ću stare
Štrange, što ih za vagire vežu.

*

Neka budu slobodni i siti
Nek se kasom poljem razigraju
Moji konji: vrani, ponositi.
Najljepši su u slavonskom kraju.

Suzana Marić

Pročitaj cijelu poeziju

Igor Divković “Adio Maro”

Adio Marijo,

adio bella,

adio mala,

adio vela!

Ovdje je Bač,

tamo je Beč,

između čekanje,

vječna je riječ.

      .

Adio Maro,

moja vilo,

moje si bilo,

sretno ti bilo!

Daleka oku,

blizu si snu,

pjesma i ja te

pjevamo tu.

   .

Ciao

Marijo,

ciao

bella,

ciao

malecka,

ciao

vela!

Pročitaj cijelu poeziju

Mile Lisica “Do nedodira ljubili”

Budim se pod kožom meseca

Tamo gde se mazi severno more

Između tempere i tišine snega

U ušima drveća

Zuji reka

          .

Budim se na tapetama malih soba

Tamo gde metar novembra čuva dušu

Tamo gde se ljubav razliva

Do kostiju

Slep da je čuje

         .

Budim se u zagrljaju zaoranih njiva

Kraj reka sraslih u brda

Tamo gde za sreću nije važna strana sveta

                         .

Budim se kada me opeče želja

I ćutim

I poželim još više

Da svićeš u meni

              .

Od nedodira

Do nedodira

 

 

Pročitaj cijelu poeziju

prev posts prev posts