Igor Divković “Tek tračak nade”
Svijet
ide
gdje
svijet,
već,
ide,
on
hoda
pokraj
voda.
.
Svijet
se
draži
na
sitne
laži,
on
snaži
dok
bit’
traži.
.
Svijet
brije
na
što,
već,
brije,
on
se
smije,
sunce
ga
grije.
.
Svijet
magli,
muti,
melja,
on
vedri
nebo
želja.
.
Svijet
gazi
glib,
blato,
on
ore,
sije
zlato.
.
Svijet
krade
što
stigne,
što
znade,
u
njemu
tinja,
tek,
tračak
nade.
Suzana Marić “Konji vranci”
Kad nas Sunce pogleda postrance
I obasja rodna, žitna polja
Pustit ću ja svoje konje vrance
Neka trče kuda im je volja.
*
Neka trče lijepi, ponositi
Kroz dolinu boje suhog zlata
Gdje se klasje suncem sjajnim kiti
Gdje su moga starog doma vrata.
*
Tu nek jure divni konji moji
Nek im vjetar mrsi guste grive
Nek ih hladna rosa jutrom poji
Nek ih hrani zob sa rodne njive.
*
Maknut ću im: uzde i ulare
I amove što im leđa stežu
Oglavnike pobacat ću stare
Štrange, što ih za vagire vežu.
*
Neka budu slobodni i siti
Nek se kasom poljem razigraju
Moji konji: vrani, ponositi.
Najljepši su u slavonskom kraju.
Suzana Marić
Igor Divković “Adio Maro”
Adio Marijo,
adio bella,
adio mala,
adio vela!
Ovdje je Bač,
tamo je Beč,
između čekanje,
vječna je riječ.
.
Adio Maro,
moja vilo,
moje si bilo,
sretno ti bilo!
Daleka oku,
blizu si snu,
pjesma i ja te
pjevamo tu.
.
Ciao
Marijo,
ciao
bella,
ciao
malecka,
ciao
vela!
Mile Lisica “Do nedodira ljubili”
Budim se pod kožom meseca
Tamo gde se mazi severno more
Između tempere i tišine snega
U ušima drveća
Zuji reka
.
Budim se na tapetama malih soba
Tamo gde metar novembra čuva dušu
Tamo gde se ljubav razliva
Do kostiju
Slep da je čuje
.
Budim se u zagrljaju zaoranih njiva
Kraj reka sraslih u brda
Tamo gde za sreću nije važna strana sveta
.
Budim se kada me opeče želja
I ćutim
I poželim još više
Da svićeš u meni
.
Od nedodira
Do nedodira