Isti kao i ti

Isti sam kao i ti, život mi je jednako drag

u sebi ćutim zanos, brige i strahove

nekad sam divlji, nekada blag

nekad me tuga lomi na mahove.

.

U sebi nosim čitava mora, oluje i mirnoću

ćutim pomirljivost u duši punoj inata

nekada sjednem na verandu i kasno noću

pišem ti stihove srcem od zlata.

.

Isti sam kao i ti, volim sutone i zore

volim kad usred dana ugledam lijepe oči

ljubavi zamišljam kao svijeće što gore

a poljupce kao sjajne zvijezde u noći.

.

Kao i ti, i ja ćutim prolaznost svega

i pamtim mnoge mrtve ljude

o, grob je tako lijep kad staviš u njega

komad vlažne zemljane grude.

.

Al još je ljepše kad voliš žive

one s kojima dijeliš noći i dane

i kada im kažeš u dane sive

riječ dobrote ko melem na rane.

.

Isti sam kao i ti, željan sam toplih ruku

u bijela, zimska jutra puna studi

željan sam sudbinu zagrlit u struku

i klonuti stihom u vrele ti grudi.

 

Pročitaj cijelu poeziju

Sonja Kokotović “Tragovi nade”

U meni,

puni tebe

tragovi nade

jer uvijek dolaziš snovima

s proljeća.

Nečujno uranjaš u moje sanje

obnavljajući moje srce

košarom punom sretnih sjećanja.

Smijehom odagnaš sve

uskovitlane bojazni,

uvjeravajući da zaprimljena

nebeska čulnost u nama

neraskidiva je veza

mogućeg i ostvarivog,

pa tako

nadi u željama

uvijek ima mjesta.

           .

Dijeliš li Gore, na nebeskim ravnicama

i drugima

puno naručje

ispunjenih snova

s proljeća?

Pročitaj cijelu poeziju

Mile Lisica “Slikar”

Neka te ne zbuni

Gustoća mojih slova

Na krilima ptica

           .

Prsti su mi jednom klijali od ljubavi

Emocija oblikovala kosti

U bistroj kapi rose

               .

Neka te ne zbuni

Svemir o kojem smo pričali

Između dva zalogaja tuge

I pet grama sreće

             .

Nije to naš svemir

Nikad nije ni bio

              .

Neka te ne zbune

Vrata duše

Ispod rebara slikara

              .

Ne veruj bojama

Slep te je vaskrsnuo

             .

Svuda po mom srcu

Pročitaj cijelu poeziju

Spomenka Krebs “Pjesma puna nebeskih tajni”

U pjesmu mi toliki ne možeš  stati

jer ona je puna  nebeskih tajni

a ti bi htio obletjeti svemir

sve u jednom krugu

dok ja kriomice  skupljam zvijezde

i to namjerno

da ih kojim slučajem ne zatrujemo nama

kao i sve

do sada.

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju

KAO DA A. Ž. Kahlik

Kada me magla skriva postajem
Vrba nad žuborom potoka tužna
Ne možeš znati, (više…)

Pročitaj cijelu poeziju

Lorena Vojtić “Habitus”

Razorno,
depresivno
sučeljavanje.

Kucka po –
smrskanom.

Nekoć,
cjelovitom
srcu…

Robovi
smo…

Trulog
tijela.

A gdje je
tu duša?

Daljina
nas, jede
iznutra.

Ne živim
zadovoljno.

Niti sam
ispunjena.

Svaki je
dan, kao
prethodni.

Ubitačan.

Bolan i
naporan.

Nedostaje
mi ljubav…

Koju nikad
nisam imala.

Barem ne…

U dovoljnim
količinama.

Voljela bih,
makar malo.

Biti sretnija.

Cijeniti
darove
nebesa!

Možda
tada…

Konačno
uvidim…

Koliko sam,
Bogu mila.

Pročitaj cijelu poeziju

prev posts prev posts