“Nije preostalo ništa … ama baš ništa“, mrmlja si u bradu starac u šlafroku, papučama i posvemašnjem duševnom rastrojstvu. Na zaslonu televizora ispred njega teče izravan prijenos prvog “bliskog susreta treće vrste“. Starčev pogled bludi po ulaštenim staklima vitrina; po nanizanim hrptovima knjiga; po divovskoj zlatnoj kovanici s likom Alfreda Nobela. Na koljenima mu, drhtavom rukom ispisan, komadić papira.

Međuzvjezdani svemirski brod polagano se i precizno spušta na iksom označeno sletište.

“Eulerov teorem, Avogadrov broj i Napierov logaritam … Grahamov zakon, Fibonaccijev niz i Planckova konstanta … teorem … zakon … konstanta“, premeće starac odsutno jezikom po suhim, vrelim ustima. Zatim odlučno podigne pištolj, prisloni ga uza sljepoočnicu i povuče oroz.

Sin uleti u sobu i, očajan, klekne pored mrtvog tijela. Na parketu ugleda savijen papir. Podigne ga i glasno pročita: “Na svoju sliku stvori Bog čovjeka, na sliku Božju on ga stvori, muško i žensko stvori ih.“

Sin podigne pogled prema zaslonu. Iz svemirskog broda izlaze dvije osobe. Jedna od njih – ona viša – vrlo je nalik stricu Bartolu; ona niža … susjedi Marti.

Pročitaj cijelu poeziju

Ide vrijeme, ručak već se sprema
Jer od rime bome kruha nema
A i muž me nešto mrko gleda
Misli da će ostat bez objeda.
.

Nećeš, diko, meni gladan biti!
Pjesmom ću te svojom nahraniti
Kalorija u njoj ne imade
Tvoja žena za dijetu znade!
.

Spremit će ti najbolju dijetu
Nema takve na cijelome svijetu:
Malo proze, malo fine rime
I haiku, pa da postiš s njime…
.

Dva -tri stiha u slobodnom stilu
Diko moja, sve to skida kilu…🤣😂

SUZANA MARIĆ

Pročitaj cijelu poeziju

Jasnost jučerašnjice,

jarosnog Jupitera

jalova jonosfera,

javljanje jarebice.

.

Jednostavan jelovnik:

juha, jastog, jabuka.

Jednočinka jastuka,

jenkijevski jezovnik.

.

Jurodiva Jursenar.

Julijana Jakobsen.

Jesenjinova ,,Jesen“.

.

Jarkobeli januar.

Jedna je Jahorina.

Još je jutro, Jasmina.

Pročitaj cijelu poeziju

Pročitaj cijelu poeziju

Moje noći prokleto dugo traju

Poput kometa proleti san

Samo budni žive u raju

A ja sam još mamuran.

                     .

Opijen tamom za mene svjetla nema

Snovi i sjećanja, to gorko piče

Demon u meni nikad ne drijema

U tami noći toči mi priče.

                   .

Odbijam piti za mir duše svoje

Demona noći bacam na koljena

I kad život je dobio neke svjetlije boje

Iz svjetla izranja nedodirljiva žena.

                    .

Kako usud pjesnika vara

Jedan pogled i on opet stvara.

Pročitaj cijelu poeziju

Mihovila Walner

ŽUTA RUŽA

U malo istarsko mjesto Kringa stigla sam u rano prijepodne s namjerom da se daleko od grada odmorim u tišini luksuznog seoskog imanja. Čekajući ručak, ispružila sam se u udobnoj ležaljci pokraj bazena. Voda je bila bistra i plava, zbor cvrčaka diskretno je pjevao, a mirisno stablo lipe pružalo mi je spasonosan hlad. Ljubazni mi je domaćin dao knjižicu o lokalnom vampiru Juri Grandu koji je u legendu ušao kao prvi zabilježeni europski vampir, a o kojemu do tada nisam ništa čula..

Ne vjerujem ni u kakve nadnaravne sile, tako ni u vampire, pa sam knjižicu nezainteresirano listala. Ne znam kako sam usnula. Vjerojatno su umor i sunce učinili svoje. Nalazila sam se na istom mjestu, samo se boja neba naglo promijenila i ja sam znala da me je kotač vremena otpuhnuo šestotinjak godina unatrag.

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju