Na svakom trgu bijelog grada
barem jedna nova fontana pada, (više…)
Soba broj šest
Koga da optužim
za izgubljen pogled
među bijelim plahtama
u sobi broj šest,
šapatom
kako da zavaram vrijeme
dane, godine
probudim ptice da slijeću
na procvali lovor,
ne plači, nisi izdana
samo te umor boli
otvorit ću danas sva vrata
primi se za moju ruku
drži se čvrsto
i hodaj, samo hodaj naprijed
ne odustaj
jedino to te molim.
Proliveno
Potekla je sinoć bujica
kao da je oteta
kao da nije zbog tebe
kao da nije moja
zlatni okovi, šareni baloni
suze nedužna djeteta
sve je u nju stalo
raspete tišine, hladne blizine
i mrtvi pogledi
…
prolio si mlijeko po dvorištu
kao da je oteto
kao da nije zbog mene
kao da nije tvoje.
