Vedran Zelenika “Upoznat ću vas sa svojom boli”
Upoznati ću vas sa svojom boli
Sa dušom što se u prah pretvori
Sjedenje i plakanje na klupi u parku
Nož u ruci, traži svoj spas
Koža se u krv stopi
Oh, kako li je slatka i snažna ta bol
Posljednja nada, vrištanje u sebi
Vožnja po gradu, nemirni snovi
Sve vam opraštam i mir vam svoj dajem
U dušu se, kroz maglu, ušuljala tama
Sad sreća , sad bojazan
Pamtit će te riječi moje, što se kroz glavu tvore
Suzana Marić ” Ne skrivaj pogled”
Zagledana u tebe, tražim se u tvom pogledu;
tražim se i svemiru postojanja,
među zvijezdama orošenim suzama.
Više se ne pronalazim,
jer ti skrivaš pogled…
Tvoje oči traže put bijega, nova prostranstva…
Bol, izgubljenost, skrivena nada ukorijenjene su u maslinastim dubinama.
Ne skrivaj pogled od mene!
Ne skrivaj taj tjeskobni strah koji te nagriza, koji te lomi iznutra!
Ne skrivaj bol iza suza!
I ta suza prepuna soli, bode te.
Bole kristali razbijenih snova, još u povojima ukradenih iz naručja sreće.
Ne! Ne skrivaj pogled od mene !
Samo ja ga pročitati znam…
Samo ja poznajem tu dubinu u kojoj su zvijezde potamnjele-izgubile sjaj.
Dopusti mi, da obrišem suzu, maknem taj crni veo sa kapaka tvojih .
Dopusti mi da uklonim oštre kristale boli i sjećanja …
Traženja prošlosti …
Dopusti mi da ti melem utjehe stavim na povoje i zaliječim bolne oči.
Dopusti mi da te pogledam, skrijem se kao nekada u tvom pogledu i pronađem mir za tebe i sebe.
Ne! Ne skrivaj pogled od mene!
Ti nemaš krivnju na svojoj duši.
Ti si samo izgubljen u: međusvjetovima dobra i zla, prošlosti i sadašnjosti, dana i noći …
Pronađi se! Ne skrivaj više pogled od mene !
Suzana Marić
Darko Žigrović – aforizmi
Narod je blijed jer živi u sjeni velikih voða.
Kad ide linijom manjeg otpora, cijena struje
uvijek poskupi.
Kad igrate partiju šaha, as u rukavu vam ništa
ne znači.
Kad sam vidio katastarske knjige, shvatio sam
da je slovo zakona starije od grumena zemlje.
I šuplji džep je dubok džep.
Ravnoteža je savršena. Svatko vuče na svoju
stranu.
Sve ukradeno je financijski mjerljivo jedino ako
se krade bez mjere
Oni koji su sjedili u magarečoj klupi naučili su
kako tegliti bankarske sefove.
Kad meðu ljudima prorade šake, odvjetnici tr
ljaju ruke.
Ja svoj rad toliko hvalim da sam dobio žuljeve
na jeziku.
Poèeo sam štedjeti na moralnom bogatstvu, i
sad čekam kamate.
Josip Ergović: Marijine satüre “Čunjić mafija“
Slika: Marija Juračić
.
Kad se Marija Juračić služi dramskim oblikom satire – a u pravilu se njime i služi – čini to, za pretpostaviti je, s uobičajenim motivima, kao što slijedi: zabaviti, nasmijati i/ili poučiti, moralizirati. To se, dakako, podrazumijeva, ali vrag se krije u detalju: „… satirično kao komično, kao burleskno, farseskno, parodijsko…“ Nesporno je da gotovo sve autoričine satire nose naglašen, ne i pretjerano prikriven pravorijek; u slijedu od – uvjetno rečeno – idilične “Gostionice Losture“, i njenih krupnih duša i sitnih grijehā, do – bezuvjetno rečeno – grotesknih “Legalista“ (vice versa, glede širine dušā i grijehā), “Čunjić mafiju“ bih, po žestini iskaza, smjestio između “Patriota“ i „Legalista“. Značajke žanra – od drame do drame, od tajkuna do tajkuna – blago variraju, ali pravorijek se redovito nameće u vidu nesmiljene kritike društvene stvarnosti, s podužim imaginarnim nadnaslovom: „Dečki (mahom dečki) in flagranti, zatečeni s rukama u vreći (ne, nužno, brašna) do lakātā i… jako se kaju“. Smiješak i danas ozari moje lice kad mi pogled padne na naslov knjige Marijinih komedijā-satúrā “Blaga opozicija“.
Dȁ blȃga!?
Nikola Ljepava “Oda majci”
Nešto miriše,
to je proja i prijesnac , čini mi se.
Nešto miriše,
to je sok od naranče i ljubav, čini mi se.
Ne postoje riječi koje nose dovoljnu težinu
da opravdaju i pokažu moju milinu.
Vidim kolač,
ali isto vidim trud i pažnju
vidim namješten krevet
i lavandu na jastuku,
zapravo vidim ljubav ukrašenu
i na njoj mašnu.
Zapravo vidim svoju majku.
