Lorena Vojtić “Potpitanje smisla”
Dinamika
kvalitetnih –
odnosa uma
i jarkog duha…
Znatno gubi
na snazi! (više…)
Milan Drašković “Kraj i početak”
Uz sveprisutno nebo ružičasto svitanje,
zajednička sudbina pozorišnih komada,
kod previše zahteva predlog za putovanje,
oproštaj s panoramom izneverenih nada.
.
Važnije od nevažnog besmisleno delanje,
do sledećeg susreta u oblake zverati,
s gomilom otpadaka gladi utoljavanje,
boravkom van večnosti druge svetove znati.
.
Duž stvarnog horizonta prozor bez ragastova,
za prolazni trenutak signali nečitljivi,
brze oči snajpera i lepršavost snova.
.
Uz raskid ugovora datum bez alibija,
kroz slike u snovima doživljaja verzija,
ljubav na prvi pogled a odgovor kolebljiv.
Suzana Marić “Ti si srce u srcu mom “
Pišem ti danas, starice moja,
pismo, par riječi iz duše svoje;
znaš, fali mi osmijeh, ruka tvoja…
al’ počuj sada riječi moje…
.
Oprosti mi sve, starice mila,
dane samoće i tvoje tuge
jer si pred odlazak sama bila,
oči su ti sklopile ruke druge.
.
Franjo Frančić “Nikada”
Otišla je sa zadnjim vlakom,
sunce u očima njenim me oslijepilo,
usnice su joj mirisale na med,
njeni brzi pokreti, su me uznemirili do blaženstva,
donijela je glazbu mira i strasti. (više…)
Suzana Marić “Potopio si sve”
Potopio si korablju osjećaja mojih i onu bijelu golubicu s maslinovom grančicom u kljunu.
Potopio si i sva obećanja, ljubav iz kovčega našeg saveza.
Ogoljele hridi stoje u moru grižnje i samopeijekora.
Vršcima svojim
bodu nebo nade.
Moj grijeh, moj grijeh…
Vjerovala sam i voljela bezuvjetno.
Ti si bio moj grijeh, moja pokora…
Zidala sam kulu sreće
dan po dan sa nadom
A ti si je poput trublje jerihonske urušio, slomio u prah.
Potopio si korablju
svih uspomena.
Potopio si nas
U vremenu prije vremena…
U dahu prije uzdaha…
U plaču bez suza…
U srcu…
U boli…
U grču…
U nevjeri…
