Mihovila Walner

ŽUTA RUŽA

U malo istarsko mjesto Kringa stigla sam u rano prijepodne s namjerom da se daleko od grada odmorim u tišini luksuznog seoskog imanja. Čekajući ručak, ispružila sam se u udobnoj ležaljci pokraj bazena. Voda je bila bistra i plava, zbor cvrčaka diskretno je pjevao, a mirisno stablo lipe pružalo mi je spasonosan hlad. Ljubazni mi je domaćin dao knjižicu o lokalnom vampiru Juri Grandu koji je u legendu ušao kao prvi zabilježeni europski vampir, a o kojemu do tada nisam ništa čula..

Ne vjerujem ni u kakve nadnaravne sile, tako ni u vampire, pa sam knjižicu nezainteresirano listala. Ne znam kako sam usnula. Vjerojatno su umor i sunce učinili svoje. Nalazila sam se na istom mjestu, samo se boja neba naglo promijenila i ja sam znala da me je kotač vremena otpuhnuo šestotinjak godina unatrag.

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju

Preko  Mravinskog  gaja  zalepršao je ljubičasti  oblak. Bura  će, rekoše  ljudi  i ne prevariše se. A dan na izmaku. Najprije počne pomalo da bridi,  pa  kad  naoštri  britvu  o  kliške  litice…,  e,  brije li, brije. Jurnu niz padine,  povalja  se  cestom  dižući  oblake prašine, hukom razgara vlastitu snagu  i  zavija  kao  ranjena  zvijer dok  se  lomi među trstikama uz Jadro. Klizne niz  rijeku. Svu joj  namreškanost  zapljusne u  stranu,  a  na glatkoj površini ukaže se Mjesec poput otkinutog nokta i neranjiv na njene zamahe ispuni  šupljine  starih  borova,  a  ona  na njegovim srebrnim žicama cvili staru svirku moći i nemoći.

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju

Samo ću jednom, samo jednom da se zaljubim,

dok nam prolaze dani i poneki vozovi,

dok se jednoga leta odmotavaju snovi,

samo ću jednom, samo jednom da se zaljubim.

.

I samo ću jednom srce svoje da zarobim –

kao ,,Ljubavna priča“ i ,,Jesen u Njujorku“ –

zaneseni hodamo po Tašmajdanskom parku,

samo ću jednom srce svoje tad da zarobim.

.

Pitam se da li je moralo da te izgubim,

onako kako završi većina ljubavi,

a ova neće, neće moći da se zaboravi.

..

U vreme kad gubim nadu da ima pomoći,

kada obuzme tuga u tako dugoj noći,

molim se zvezdi, mojoj zvezdi – da te prebolim.

Pročitaj cijelu poeziju

Zaista bih
najiskrenije
Jezovito
zaplakala.
.
Ali više
nemam
suza… (više…)

Pročitaj cijelu poeziju

(Idealistička stremljenja jednog slatko-kičastog  idioma)

U osvitu svojeg nepomirljivog ja Zvonko Milković kao doktor prava, odvjetnik, novinar, književnik, zapravo se najviše istaknuo kao pjesnik po vokaciji i životnoj struji. Upravo ta glavna i neprikosnovena sila kojom je iscrtavao ideale života polako je inficirala slojeve tkiva vrlo slojevitog  urbanog ratnika, novosimbolističkog sijača i sanjača transcendencije zavičajnog pejzaža, seoskog krajolika, porodičnog ishodišta spiritualizirane materije. (više…)

Pročitaj cijelu poeziju

https://view.publitas.com/foi/diskurs-br-32/page/1

Pročitaj cijelu poeziju