Josip Ergović “Susret”
“Nije preostalo ništa … ama baš ništa“, mrmlja si u bradu starac u šlafroku, papučama i posvemašnjem duševnom rastrojstvu. Na zaslonu televizora ispred njega teče izravan prijenos prvog “bliskog susreta treće vrste“. Starčev pogled bludi po ulaštenim staklima vitrina; po nanizanim hrptovima knjiga; po divovskoj zlatnoj kovanici s likom Alfreda Nobela. Na koljenima mu, drhtavom rukom ispisan, komadić papira.
Međuzvjezdani svemirski brod polagano se i precizno spušta na iksom označeno sletište.
“Eulerov teorem, Avogadrov broj i Napierov logaritam … Grahamov zakon, Fibonaccijev niz i Planckova konstanta … teorem … zakon … konstanta“, premeće starac odsutno jezikom po suhim, vrelim ustima. Zatim odlučno podigne pištolj, prisloni ga uza sljepoočnicu i povuče oroz.
Sin uleti u sobu i, očajan, klekne pored mrtvog tijela. Na parketu ugleda savijen papir. Podigne ga i glasno pročita: “Na svoju sliku stvori Bog čovjeka, na sliku Božju on ga stvori, muško i žensko stvori ih.“
Sin podigne pogled prema zaslonu. Iz svemirskog broda izlaze dvije osobe. Jedna od njih – ona viša – vrlo je nalik stricu Bartolu; ona niža … susjedi Marti.
Suzana Marić “Dijeta a’ la poeta”
Ide vrijeme, ručak već se sprema
Jer od rime bome kruha nema
A i muž me nešto mrko gleda
Misli da će ostat bez objeda.
.
Nećeš, diko, meni gladan biti!
Pjesmom ću te svojom nahraniti
Kalorija u njoj ne imade
Tvoja žena za dijetu znade!
.
Spremit će ti najbolju dijetu
Nema takve na cijelome svijetu:
Malo proze, malo fine rime
I haiku, pa da postiš s njime…
.
Dva -tri stiha u slobodnom stilu
Diko moja, sve to skida kilu…🤣😂
SUZANA MARIĆ
Milan Drašković “Jutro”
Jasnost jučerašnjice,
jarosnog Jupitera
jalova jonosfera,
javljanje jarebice.
.
Jednostavan jelovnik:
juha, jastog, jabuka.
Jednočinka jastuka,
jenkijevski jezovnik.
.
Jurodiva Jursenar.
Julijana Jakobsen.
Jesenjinova ,,Jesen“.
.
Jarkobeli januar.
Jedna je Jahorina.
Još je jutro, Jasmina.
Lorena Vojtić “Propast civilizacije”
Molim se
Presvetom
Trojstvu…
.
Da se žarko
spomene.
.
I mojeg…
.
Suicidnog
dubokoumlja.
.
Koji se
o srpu,
giljotine
na klinu
predstave
zamahuje.
.
I ni na javi
ne nestaje..
.
Njiše se
usud ruđih
(po)grešaka.
.
Na ovoj
planeti…
nema –
počinka.
.
Odmora
kapcima.
.
Nečuvena je
strahobojazan.
.
Enigma
zakutaka.
.
Bog je
otkad tu.
.
A mi smo…
.
Marionete.
.
Nečije lutke,
u amfiteatru.
Maks Maler “Nedodirljiva”
Moje noći prokleto dugo traju
Poput kometa proleti san
Samo budni žive u raju
A ja sam još mamuran.
.
Opijen tamom za mene svjetla nema
Snovi i sjećanja, to gorko piče
Demon u meni nikad ne drijema
U tami noći toči mi priče.
.
Odbijam piti za mir duše svoje
Demona noći bacam na koljena
I kad život je dobio neke svjetlije boje
Iz svjetla izranja nedodirljiva žena.
.
Kako usud pjesnika vara
Jedan pogled i on opet stvara.
