Čuješ li

Novembar je sa druge planete

Smeje se na grčkom

Odlepi mi se sa đonova

Zavuče pod tesnu kožu

Rasadi boje u moje uši

Pod moja rebra

Do stopala

Do smrti

I teši me

I šapuće mi ludosti

Samo da te prebolim

.

Čuješ li u kapima kiše novembar

Svaka bi kap da bude šegrt tvojih želja

Da ti zloupotrebi misli

Otruje maštu

Da vekovima hodaš izgubljena hodnicima svoga tela

Da te zašije za sebe

Da osetiš gustoću njegovih nemira

Dok ti krade neprežaljeni zagrljaj

Možda moj

.

Čuješ li novembar

Ćuti o tebi

Dok krv mu laje pod noktima

Tvoje ime

Pročitaj cijelu poeziju

 Tumarah kroz život k’o slijepac bez vida,
ne znadoh za svjetlost samo za tamu,
tumarah bez izlaza tražeći ljubav,
i uvijek naidjoh na sebe samu…

Život me vodio kroz ulice slijepe,
ponekad proviri svjetlosti malo,
al’ dovoljno nije da bi zas’jalo..,
Gazim kroz život kao gazela,
mnogo toga bih još napraviti htjela,
želje su negdje u dubini duše,
s njima se živi s njima se mre
i ako bole i ako guše..

Pročitaj cijelu poeziju

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju

Predstava “Patrioti” odlično je primjena na Ljetnoj pozornici u Županji izvješćuje sinjski portal FERATA.

FERATA.HR

Pročitaj cijelu poeziju

Sinjsko pučko kazalište osnovano je 1956. godine i od tada je odigralo mnogo predstava, gostovalo u mnogim gradovima Lijepe Naše, te na međunarodnim smotrama i festivalima u Hrvatskoj, Njemačkoj, Švicarskoj, Sloveniji, Srbiji i Bosni i Hercegovini.

Kazalište je izvelo više od 120 premijera – među kojima su i brojne uspješnice prepoznate i izvan granica Hrvatske:

Za svoj rad  osvojilo je mnoge nagrade i priznanja. Voditelj kazališta je Željko Viculin koji je mi je omogućio da zavirim u prostorije kazališta, a koji cijeli život diše s daskama „koje život znače“.

Koliko su talenata, rada, želja i aplauza upile ove stare zidine, koliko je sanjara prošlo njihovim hodnicima?

Ulaz u kazalište (više…)

Pročitaj cijelu poeziju

Lomi se vjetar na udivima njenim
vrteći u krug ta nježna krila
a ona škripi uzdahom snenim
zrnje je zlatno, teško smrvila.
.

Vjetar ju budi, ona hoće spati
na leđima su njenim ljeta mnoga
još će ta starica dati
iz njedara svojih brašna bijeloga.
.

I šumi vjetar, okreće krila
vjetrenjača stara poletjeti neće
tu je gdje je stoljećima bila
uz tihu škripu krila okreće.

Suzana Marić

Pročitaj cijelu poeziju