Melankolik u meni
depresivno secira –
mentalne raznolikosti
netrpeljivog kolerika… (više…)

Pročitaj cijelu poeziju

Otišla je poslednjim vlakom
sunce u očima njenim me oslijepilo
usne su joj mirisale na med.
Njeni brzi pokreti uznemiriše me do blaženstva
donijela je muziku mira i strasti.
Možda sam samo zamišljao
možda sam samo glumio, pretvarao se, lagao,
ali bila je tako zastrašujuća u svojoj jednostavnoj ljepoti
krala je moje misli i riječi.

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju

Za početak, (da ne bi bilo zabuna), nikome se poimence ne obraćam, niti mi je to bila namjera. Nadalje, ne opravdavam se za ono što jesam, no, osjećam poriv – osvrnuti se na određenu pojedinost. I to, općenito govoreći, zbog onih koji smatraju da je poezija – savršeno idealizirani sklad prekrasnih riječi. Dakle, evo moga stava…

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju

Svetlost rođenog dana spram zlatnih zelenkada,

beskrajno ponavljanje kroz uporna pitanja,

maštanju se predati uz mnoga prisećanja,

sa najdaljeg ostrva strasni zvuk vodopada.

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju

Ako sva besmrtnost pripada Svemogućem

Ako cijela vječnost pripada Svemogućem.

I sva ljudska postojanja…

Zar riječi; Ja sam čovjek s mislima,

nisu samo kapi rose pri izlasku sunca?

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju

Dodirom ćeš svojim
kapljicu jutarnje rose
staviti u moje oko. (više…)

Pročitaj cijelu poeziju