Još ti nikad rekla nisam

Da si zv’jezda moga neba

Da si Mjesec koji blista

Da si sve što ženi treba. (više…)

Pročitaj cijelu poeziju

Osjećam se izgubljeno
među kišnim kapima
stopljenim sa suzama. (više…)

Pročitaj cijelu poeziju

Koka snijela jaje

Koko dak, koko dak…

Jaje snagu daje

Koko dak, koko dak…

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju

Akademski slikar Marin Boban je niz svojih slika nazvao „Eklipsa duše“. Sama pomisao na eklipsu duše je toliko mračna da mora izazvati jezu. Duša čovjekova tone u mrak, sve ono što je on bio, što je stvarao, o čemu je sanjao, nestaje. Nastupa smrt. Totalna pomrčina. No je li to kraj?

Marin Boban, koji se svojim slikama predstavlja i kao filozof, ga ne priznaje. Svaka svemirska eklipsa traje kratko vrijeme, svemir ne uništava sam sebe pa tako i duh čovjekov traži i nalazi izlaz. Sve opet dolazi na svoje mjesto, do sljedeće eklipse.

Boban dušu poravnava sa svemirom. Opominje čovjeka da probudi duhovnost u sebi, da se liši nepotrebnih materijalnih težnji.

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju

Uz muziku sa starih ploča
zaspao sam u tvojoj kosi
na pragu jeseni
daleko od zavičaja
u nepoznatom gradu. (više…)

Pročitaj cijelu poeziju

Pustinja sam…

U srcu nebeski izazov,

Nevrijeme pljušti u utrobi,

Zdrobljeni kamen para u prsima,

Gutam pjesmu lastavica

I skrivam oblake što se prosipaju iz oka.

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju