17 rujna 2026
Autor: julija
Kategorije: Misaona
Ivana Brlić-Mažuranić pokazala je koliko simboličke dubine može ponijeti običan svijet kada priroda, dom, ognjište i put postanu više od prostora. U takvu čitanju i najmanja stvar poprima gotovo mitsko značenje.
Kruh tada više nije samo hrana, nego znači: čekam te. Svjetlo na prozoru govori: još imaš kamo doći, a ključ poručuje: još pripadaš.
A ugašeno svjetlo možda je najkraća priča o kraju jedne nade.
Zato velika književnost ne mora govoriti samo o velikim događajima. Katkad cijela povijest jednoga čovjeka stane u prizor starca pred vratima koja njegov ključ više ne otvara. Tada čitatelj shvaća da ne čita samo o njemu nego i o sebi, jer svatko nosi neki svoj ključ.
Pročitaj cijelu poeziju
16 rujna 2026
Autor: julija
Kategorije: Kutak proze
Zbirka Davorke Mušice „Hej, samo da ti kažem“ sastoji se od 8 autobiografskih priča koje imaju nevjerojatno čvrstu potku, bilo da pripovijedaju o New Yorku, zagrebačkim kavanama, obiteljskim traumama ili o odnosu prema životinjama. Ona savršeno zaokružuje životnu filozofiju autorice: prihvaćanje vlastitih nesavršenosti uz neprekidno slavljenje ljubavi prema svijetu koji nas okružuje. Sve ispričane priče imaju autentičan, topao glas, osmišljen balans između smijeha i suza, duboku proživljenost i onaj rijetki dar da kroz naizgled male, osobne crtice ispričaju univerzalne istine o ljudskoj naravi, gradovima, vremenu i ljubavi.
(više…)
Pročitaj cijelu poeziju
16 rujna 2026
Autor: julija
Kategorije: Uncategorized
Spuštam stopala
uz ivicu obale
da se prsti
igraju sa talasima.
Gledam otoke
u zagrljaju sunca
iz sjene kamena
i hvatam zrake.
.
More je mirno.
Plavi želatin
drhturi u pogledu
ukrašen jedrima.
.
Plima donosi svježinu
pregrijanom pijesku
i tragove plastike
sa udaljenih jahti.
.
Dan se iskrao
iz malog zaliva
kao dječak
iz bakinog krila.
.
Miris prve večere
briše okus mora.
Glad je gazda,
a koraci sluge.
Pročitaj cijelu poeziju
15 rujna 2026
Autor: julija
Kategorije: Uncategorized
U petak, 11. rujna 2026., u Starom gradu u Izložbenom salonu Muzeja Međimurja Čakovec, otvorena je izložba „Crni ciklus – iza vidljivoga“ dr. art. Dijane Nazor Čorda. Program je vodila Anamarija Horvat Šanti, voditeljica promidžbe i marketinga Muzeja Međimurja Čakovec. Izložbu je otvorila kustosica izložbe Marta Horvat, voditeljica likovnih zbirki. Otvorenje je glazbenim nastupom na tamburi uveličala Ela Šanti, učenica Umjetničke škole Miroslava Magdalenića Čakovec. Autorica izložbe se najljepše zahvalila ravnateljici Muzeja Maši Hrustek Sobočan i Stručnom savjetu na prihvaćanju izložbe, i svima koji su svojim dolaskom, podrškom i prisustvom uveličali predstavljanje ovog ciklusa. Ova izložba je posvećena idejnom začetniku infradArta, prof. emeritusu Vilku Žiljku.
Izložba predstavlja tridesetak infracrvenih slika, među kojima su neke javnosti predstavljene prvi put. Radovi su nastajali od 2012. do 2026. godine, u različitim kombinacijama tehnika i materijala – od akrila i pozlate na platnu do vune i gipsa.
(više…)
Pročitaj cijelu poeziju
15 rujna 2026
Autor: julija
Kategorije: Uncategorized
Vrijeme je sudac
Sudi
Oprašta
Grli
Ljubi
Podsjeća na korijenje
I ne da zraka
Ubija nas
Suze nam nudi
Uspomene vraća
S tugama traje
Zorama budi
Koliko toga još ima
Što smo željeli
A nismo stigli
I nismo mogli
Svoji smo uvijek
Trajali
Živjeli
Glas ravnice bili
Nebu, Bogu se obećali
Rodili
Krstili
Molili
Koliko toga još ima
Što smo sanjali
A nismo stigli
I nismo mogli
.
…podari, Bože, još malo
ovog zemaljskog raja
da dišemo ravnicom mira
da nam šušti žito
pjevaju zvonici
tambura svira…
.
Usne Dunava čekamo
O vinu maštamo
Od ponora bježimo
Čekajući kraj
Prije bi to bila
Svjetlost
Milost
U zvucima zvonika
Titraju svijeće
Molitva
Bog
Raj
.
Koiko toga ima
Što smo željeli
A nismo stigli
I nismo mogli
Koliko ?
Koliko od toga
U suzama plovi
Koliko od toga
Naši su snovi
Pročitaj cijelu poeziju
15 rujna 2026
Autor: julija
Kategorije: Uncategorized
Počinje tiho.
Zaboraviš miris trave poslije pljuska.
Pustiše ich da ti polome snove.
I lažu – to su bile samo igračke!
.
Pod nogama – suha zemlja, bez mirisa kiše.
Svjetlost dana? Obična satnica.
Sloboda se skuplja, godine te ne dotiču,
horizont prodaš za zadimljenu birtiju!
U čašu! Gdje se začinje uvijek isto –
tamo gdje nemiri divlje oluje prave!
.
Nema suza. Nemaš čime!
Samo trgni tu masku, popravi je na licu,
da onaj preživjeli u tebi… ne prepozna mrtvoga!
I klečiš! Na mračnom odru klečiš,
prestravljen od vlastitog, bezimenog lica!
Kupuješ spasenje lažnim osmjesima,
dok ti hiljadu maski, umjesto doma,
nude to hladno, prokleto utočište!
.
A ljubav u proznim danima
Ljubav je bojno polje tišine!
Rov! Iskopan između povjerenja i izdaje!
.
Pogledaj se!
Klečiš nad odrom vlastite čistote!
Ti si i pokojnik! I grobar!
.
Razapet! Između onoga tko si mogao biti
i ove gomile maski koje nosiš!
Pa se nadaj… da nitko neće primijetiti…
Da ispod njih nema nikoga!
Pročitaj cijelu poeziju