Pročitaj cijelu poeziju

MJEHUR

KOLIJEVKA NOVE ADRIJE

19.

“Kamo ćete, kapetane!?” posprdno je zalajao Manlaz. “Ne mislite, valjda, morskim putem pobjeći iz mjehura?” Ne obazirući se na reptektorovu porugu, Krunoslav je objahao pa zatim i preskočio starinsku štangu ogradice koja je dijelila šetnicu od mora. Uronivši noge do koljena, zagrabio je šaku vode i prinio je ustima. Ispljunuo ju je pa, zgranut, izjavio: “Slana je. Nevjerojatno! Bazična ameba mjehura je slatkovodno biće. Ovo što gledamo, sve tamo do nevidljive stjenke polisove membrane, samo je gigantski bazen ispunjen morem.” Lungomare se pružao prema Voloskom koje, po svemu sudeći, nije bilo drugo do hologram izveden u tehnici perspektive. Obmana osjetila je bila potpuna: mediteranska vegetacija, krici galebova, holo-otoci na pučini…

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju

zatvaram oči
da još malo osjetim
dubinu mora

Pročitaj cijelu poeziju

nakon požara
livada oko hrama
puna molitve

Pročitaj cijelu poeziju

https://hrvatskiglas-berlin.eu/?p=224452

Pročitaj cijelu poeziju