Goblen od začaranih snova
Kapljice kiše,
glasovi usred tame,
seta sred srca.
Zvezde što odnose bol,
pred utonuće u san.
,
Zaboravljene
mrvice milostinje,
goblen od snova.
Gorki talog ljubavi
za mehaničke lutke.
.
Čulne obmane.
Uskovitlani snovi.
Kroz mračno staklo,
dva koraka između –
u začaranom krugu.
Posijedile mi kose
Zašto mi je Mjesec kose posrebrio?
Zašto se je na moju glavu okomio?
+
S godinama koje život mi broji
Još mi i on svaku drugu las oboji.
+
Glava mi je kao zebrina pruga
Crno-bijela je sad, moja kosa duga.
+
O, živote ludi, pa što mi to radiš?
Čupaš kosu tamnu, sijede lasi sadiš!
+
E, bome ih bojati, čupati neću !
Neka samo rastu, želim im sreću !
Suzana Marić
Evo Marija kako mi se prikaže pjesma
Ta stara zima ( i naslov pjesme drugačiji)
Napokon je stigla
(još uvijek ga ima)
skriveni u haljama
sve manje bjelo
razdraganost
kao zima nekad
snježne pahulje
raskošne obline.
Evo doslovno sam prepisala sa portala moju pjemu od jučer ” ONA STARA ZIMA” (prva strofa)
pročitala sam i komentare od kojih mi je čudan Spome komentar : “Ispred očiju mi veju pahulje” To nisu moje riječi. jednostavno ne znam što se događa.
Mjehur – SF roman, 8. nastavak
Zaštićeni tminom noći bez mjesečine, neometano su se domogli prvih kuća predgrađa. Živaca napetih do pucanja, promicali su sablasnim labirintom ulica napuštenoga grada. Nastojali su biti što tiši, svjesni da ih u svakom trenutku – iza svakog ugla – može čekati smrtonosna klopka. Juraj je iznenada ukopao vozilo. Budući da nisu imali upaljene farove, i bez Grgura, nije zamijetio prepreku koja je, poput glomaznog debla, priječila prolaz cestom. Pouzdavajući se u svoj niktalopski vid, propustio je redovito kontrolirati zaslon kamere za noćno snimanje. A ona ga je, svojim crvenilom, pravovremeno upozorila da je taj balvan, tamo na cesti… živ. Štoviše, pogled na ekran je signalizirao živahnu aktivnost i uz obje strane vozila. Kad je Krunoslav ujurio u cockpit, Juraj je upravo energično izgovarao u mikrofon: “
(više…)
Ona stara zima
Napokon je stigla
(ipak je još ima)
skrita u haljama
sve r’jeđih bjelina,
ushićenje digla
kao nekad zima
snježnim pahuljama
raskošnih oblina.
