…Nakon dvadesetak minuta drmusave vožnje družina je izbila na more. Zavezli su vozilo u plitak jezerski rukavac i prekrili ga šibljem. Nastavit će pješice. Polako su se spuštali stjenovitom stazom, obavijenom bodljikavim šipražjem. Daleko, na istaknutoj stijeni, uocili su stražara. On njih nije primijetio. Kako i bi, kad je bio zaokupljen tolikim razgolićenim kupačicama. Pažljivo su zaobišli “mrtvu stražu” – koja više i nije bila toliko mrtva, jer je odatle doprla tutnjava gromoglasnog hrkanja – i… našli se na plaži.