„Ja ne znam tko je ovdje lud“ govori držeći u rukama jutarnju štampu.

Kroz gužvu ljudi koji jure kao muhe bez glava probija se do gradskog prijevoza da uđe u natrpanu 83-ojku, skoro viseći na stepenicama. Maska na licu joj iritira nos koji je svrbi, ali ne može se počesati.

„Nemojte se ljutiti, gospođo“ čuje nepoznati glas koji joj se obraća.

„Znate, postoji narodno vjerovanje, kada vas zasvrbi nos da ćete se ljutiti“ Visok, proćelav čovjek s aktovkom u ruci krenuo je da drži predavanje dok vozač autobusa nema obzira pri kočenju na stanicama. Ilda ga je samo kratko pogledala i sasjekla k’o mačem da je u trenutku prestao s pričom.

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju

Ne dozvoljavam da se

razmili

ubrizgavam tuđu, samoljepivu

bezbrižnost

krpajući izdrživim bodom sadašnjosti brige,

uredno posložene po dezenu,

za mnoge,

uvijek sam dobro.

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju

U jednoj stranoj elektronskoj tiskovini, zanimljivoj po tome što ne inzistira na prihvaćanju „kukiza“, pročitao sam podatak da su predšasnici ljudske vrste prije 900 tisuća godina bili na rubu izumiranja. Na čitavoj Zemaljskoj kugli ostalo ih je tek tisuću i pol (!?) primjeraka, što je graničan genetski materijal za opstanak specije višeg reda. Kod virusa i bakterija dovoljan je i jedan primjerak… ili samo njegov dio. Ne treba se zavaravati izgovorom kako za nas danas to i nije važno, budući da se zbivalo u tako davnim vremenima.

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju

Mozak u nespokoju ideje kad naviru,

kroz sopstveni lavirint dnevnik kontemplacije,

spram Saracenske kule pauk u ćilibaru,

izmišljajući priče – mag inspiracije.

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju

crtež:Zoran Hercigonja

Kraj poceka hoklica
Na hoklici bakica
Pred bakicom mužar
Zanimljiva je ta stvar. (više…)

Pročitaj cijelu poeziju

Ja sam tvoja pjesma

Tajna duše tvoje

Slatki nektar koji ti venama teče.

Ja sam tvoja riječ

Na usnama zaspala u sumrak grimizni

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju