(više…)

Pročitaj cijelu poeziju

I godine ove

Jedan usamljen leptir

Sprženih krila naći će mir

I sanjati snove.

I ove noći

Putujem ispod zvijezda sam

Duša moja nebeski je hram

A prozori sjajni tvoje su oči.

Sve vrijeme svijeta

U jednom crvenom okviru

Magija u kojoj snovi ne umiru

I tvoja predivna silueta.

Tvoj lik u bijelom, vitkoga struka

Lica skrivenog u mrkloj tami

Moj pogled prati kada smo sami

I nježno dodirne moja ruka.

Pročitaj cijelu poeziju

Časopis za kulturu, umjetnost i društvene teme „Diskurs“ pokrenuli smo u studenom 2019. godine. Svaki broj časopisa posvetili smo jednom hrvatskom pjesniku, nekom tko je napustio zemaljske staze, a nama, koji još kročimo njima, ostavio trag koji volimo slijediti.

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju

Bio si punoga Mjeseca sjaj

i njegov odraz u mome oku,

bio si života najljepši dar

donio srcu nadu duboku.

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju

Nikola Mašić (1852. – 1902.) svojedobno je smatran najboljim hrvatskim slikarom XIX. stoljeća. Njegovi radovi u svjetlu akademskog realizma pod utjecajem Fortunyja, Villegasa i Bouguereaua uživali su potporu struke i publike. Riječ je o ranijim radovima autora koje odlikuje tonsko slikarstvo – mrtvim prirodama, genre prizorima, pejzažnim idilama i portretima u maniri münchenske škole, kao i o radovima koji nastaju nakon 1880. godine. Tada Mašićeva paleta postaje svjetlija i autor počinje slikati veće formate izduženog panoramskog kadra koji mu donose najveća priznanja kritike i javnosti. Danas se ovi radovi smatraju primjerima pomodnog i tržišno isplativog uljepšanog akademskog realizma. S druge strane, Mašićeve skice iz razdoblja putovanja po Italiji,  Primorju, Lici i Posavini, koje za života autora nisu niti izlagane niti spomenute u ondašnjem tisku, naknadnom revalorizacijom, zbog vidljivih prodora plenerizma i impresionizma, označene su kao najznačajniji dio slikarovog opusa.

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju