Lebdjela je danas ponosna, vesela

anđeoski b’jela i raskošno nježna,

padala je hrabro, bljeskajući c’jela

prva ove zime, pahuljica snježna.

Blještala je plaho i šaptala tiho:

“Gledajte me djeco što sam b’jela, čista,

sletjet ću vam sada na to malo uho

jer mi lice snježno i na njemu blista.

Da je malo više, danas bilo sreće

ja bih još i sada bljeskala vam oči

al’ me ova zima baš ni malo neće

sljedećeg me trena u kapljicu toči.

A da je k’o nekad, više zimskog raja

igrala bih s vama veselo i čilo,

igricama našim ne bi bilo kraja

samo da je barem k’o nekada bilo.”

Pročitaj cijelu poeziju

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju

Vraćam se u grad svoje mladosti
grad u kome se vagala svaka izgovorena riječ
grad u kome se ljubav izjavljivala oprezno
kao da se gazi po razbijenom staklu (više…)

Pročitaj cijelu poeziju

Po granama starog duba

Mirno šeće jedna buba

Odjednom je zastala

Koru duba dubit stala.

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju

Nikada nisam pitala učenika; što je pjesnik htio reći? Na glupo pitanje ne mogu očekivati dobar odgovor. Ako imamo srce koje fino reagira na stih,  pjesma će  pokrenuti osjećaje koji drijemaju negdje u nutrini našeg bića,  pokrenut će neke misaone procese, naći ćemo u njoj dijelove vlastita života ili neka iskustva koja sami nismo iskusili. (više…)

Pročitaj cijelu poeziju

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju