Ljubav ima čudesnu moć,

da u svjetlost pretvori svaku tamu,

da čovjeku pruži sreću i nadu,

i smisao u svakom danu.

        .

Izvor života u njoj se krije,

bez ljubavi, prazno je sve,

ljudi,prestanite biti tijela bez duše,

volite se i međusobno ujedinite.

                        ,

Umjesto u rijekama boli i samoće,

zaplivajte morem ljubavi svi,

neka svatko voli i bude voljen,

neka svatko ljubav osjeti.

                        .

I stari, i mladi, i djeca,

svi zaslužuju u oazi sreće živjeti,

počnite od sebe, činite dobro,

jer bez ljubavi svijet neće preživjeti.

            .

Nosite krunu dobrote na sebi,

djelima svojim ljudskost pokažite,

i u izvoru života,

i najtežu bol bar malo ublažite.

                     .

Darujte svoju snagu, vjeru i nadu,

i neka svjetlost vaše duše pređe i na druge,

pomozite ovom svijetu da ojača,

i da prestane živjeti u zagrljaju tuge.

Pročitaj cijelu poeziju

Trče mi misli pijano.

Slike prekrivaju put.

Jutro započinje tugom.

Nesanica usporava hod.

Dan se zapleo u laž.

Pročitaj cijelu poeziju

Dok satenska s tebe klizi krinolina,

što raskoši plamen od očiju krade,

tetoviram stazu klancima oblina

proždirući žudnjom zadnje barikade.

                      .

Po pučini bluda razbacuješ mrežu

razbuktalih žila da bi drhtaj svaki

vrelih mi damara što gladno te stežu

privukla na mamac nemirni i slatki.

                       .

Pikantni mirisi uzavrelog runa                  

mrvili su u prah disonantne zvuke

dok napetost je popuštala strunâ

na kojima tvoje svirale su ruke.

                       .

Na rijeci čednosti srušili smo brane

da i modroj zori žare se obrazi,

a u gnijezdu strasti novu želju hrane

rosnoga zrcala bestidni odrazi.

                       .

Zbog grijeha ljubavi ne osjećam srama

makar ga morao platit’ hladnim grobom

ispod žrtvenika Venerinog hrama…

jer jedini grijeh je ne zgriješiti s tobom.

Pročitaj cijelu poeziju

Olovno nebo

U rano jutro

Prepuno je oblaka

Sprema se da pusti suze

Grmljavinom iznenada

Pročitaj cijelu poeziju

Vrijeme mjerimo satovima, a život drukčije. Postoji čas u kojem nekoga možemo zagrliti, reći oprosti ili ostati, čas kada možemo pokucati na nečija vrata i još čuti: „Uđi.”

A onda dođe dan kada vrata možda još stoje, ali iza njih više ne živi naš život. U tome je jedna od najokrutnijih spoznaja odrasla čovjeka: ne možemo popraviti sve što smo napokon razumjeli.

Možemo se pokajati, ali ne i vratiti dvadeset godina; možemo priznati krivnju, ali ne i vratiti mladost onomu tko nas je čekao. Možemo ponovno stati na isti prag, no ni prag ni mi više nismo isti.

Zato oprost u ozbiljnoj književnosti nije gumica koja briše prošlost. On ne poništava posljedice; njegova je veličina u tome što čovjek priznaje istinu čak i kada mu ona više ne može donijeti nagradu.

Tek tada pokajanje prestaje biti trgovina.

Pročitaj cijelu poeziju

Čuvaj je…

Pusti je neka cvjeta,

žena je duša ovoga svijeta,

ona koja može i kad ide, i kad stane,

koja gasi svaki požar kad plane…

                 .

Ne budi uzrok njezine boli,

budi onaj koji je cijeni i voli,

ne upućuj joj riječi koje je guraju na dno,

jer ona ne zaslužuje to.

                .

Njeguj je kao najljepši cvijet,

ona čini ljepšim ovaj svijet,

ljubavlju je zalijevaj svaki dan,

i nikad joj nemoj srušiti san.

                  .

Ne potapaj njezinu snagu,

već uživaj u tom blagu,

koji ti tako radosno pruža,

ona je tvoja,budi i ti njena duša.

                         .

Žena može i od sebe više,

snagom svaku slabost za tren briše,

čuvaj je kao malo kapi vode na dlanu,

probudi osmijeh svakom njenom danu.

                           .

Nemoj je zapustiti, zaštiti je od zla,

neka u njenim očima uvijek život sja,

ne daj joj da uvene poput tužne ruže,

pruži joj najbolje iz svoje duše.

            .

Žena može sve,

i kad misliš da nemoguće je,

iznenadi te njena snaga,

zato je čuvaj poput najvećeg blaga.

Pročitaj cijelu poeziju