Meni je lako
utišati kišu
pogledam samo u tvome smjeru
sunce se
ukaže uz one dvije bore
oko tvojih usana
ususret pogledu
tvojih očiju
gdje
ponirem u dubine
točke
nedogleda
Testament
Pepeo mi prospite nad morem
Neka ono primi moju dušu
Valovi će pjevat uspavanku
Po bonaci i kad vjetri pušu.
.
Ostavljam vam dio moga srca,
nek u djeci moja ljubav kuca.
Dok me plavo more tiho krije,
sad sam tamo gdje sam bila prije.
.
Ja sam samo kapljica u moru
Mala pjena na kruni od vala
Tu sam sretna, u vječnost ću poći
Svoj sam život poeziji dala.
.
Marija Juračić
Spomenka Krebs “Biti čuvarica prirode”
Ja nisam samo voda. Ja sam protjecanje čiste rijeke.
Što duboko u koritu napaja šapat žednog korijenja.
Neka sve što diše, što pod plastikom teško uzdiše,
titra u ritmu oporavka moga svijeta:
moja voda, moj ekosustav, moje biće.
Želim biti iskra održivosti.
Bljesak svijesti što juri preko zelenih, slobodnih polja.
Tražim tu jednu, skrivenu točku
duboko u tkivu ugrožene prirode –
tamo gdje smijem u čisti život procvjetati!
Želim biti čuvarica prirode.
Sasvim jednostavno.
Sasvim tiho.
Samo da bih napokon oslobodila onu zemlju
koja danas još plodna mora biti.
Da se ovo ljudsko „ja“ utopi u krošnjama i izvorima –
i da napokon…
Zemlja bude slobodna.
Granice.
Ne, ti, zagađivaču, nemaš pravo biti tema
u ovoj čistoj šumi.
Radije ću te reciklirati,
radije ću sva odlagališta prirodom začarati,
kao što sam stabla htjela zelenilom obaviti.
Radije ću zasaditi nova drva
i naložiti vatru u srcima da ugrijem ljudsku dušu,
jer ti se ne trudiš da me zadržiš čistu,
ni da zagriješ
ekološku svijest moje tvrđave.
Ne, ti nećeš,
ti mikroplastiko o kojoj upravo pišem!
Radije ću baciti to loše sjeme u vrt da crkne…
prije nego što pusti korijenje.
Ne, ti nećeš više pustošiti.
Nisi dovoljno velik
da bi dostojanstveno prešao
granice ovog plemenitog, zelenog grada.
Lorena Galeta “Oštećena vretena”
Plakati nisam stala, u epilogu drama,
i hiportalamus se učinio kao nevolja..
.
Hormoni su u stanju komešanja –
a ljuska, izgleda kao terasa etera.
.
Atomi bruje praznim daljinama-
molekule žongliraju cigaretama.
.
Svijet je postao ružna parodija
-veleizdaja kršćanskih pravila.
.
Uklanjam prisutnost korijena,
krčim talijansku lozu grijeha..
Ankica Biskupović “Tišina između nas”
Tvoje oči — svjetlost jutra,
tvoj mi pogled srce dira,
u tišini između nas
ljubav sama progovara
.
Ne trebaju riječi nama,
kad se duše lako nađu,
k’o što cvijet prema suncu
tiho širi svoju građu
.
Ako odeš — znaj da neće
ova ljubav nestat’ sva,
jer što jednom srcem prođe,
zauvijek u njemu spava
