Darko Žigrović ” Pjevač”
Ja sam pjevač divnog glasa
I još ljepšeg stasa
Bas, tenor ili bariton
Poznat mi je svaki ton
Ja i kad i pospano zijevam
Ustvari kao slavuj pjevam
Imam pune lagere
Kojekakve šlagere
Pjevam kao iz topa
Od klasike, rocka i popa
Pjevam pjesme svakojake
Domoljubne, ali i narodnjake
Mjesta nikad ne biram
Pjevam dok se tuširam
Pjevam na zahodskoj školjci
Pjevam u inat svakoj boljci
Pjevam nježno, pjevam grublje
Na pozornicu mi žene bacaju donje rublje
Pjevam i političarima za male svote
Često pjevam na njihove note
Pjevam za svačije uho
Pjevam danju i u noćno doba gluho
Pjevam pjesme vesele i tužne
Pjevam za lijepe i ružne
Široka mi pjevačka lepeza
Nema da me tko zbog pjevanja zeza
Pjevam gdje god stignem
I pjevat ću dokligod glas mogu da dignem.
Kristijana Peršić ” Stipe moj” 5
Danas, nakon posla
Uz rivu se vozim i ugledam kako mirno uz more šeta galeb jedan mladi
Pogledam malo bolje i vidim da na Stipu mi sliči
Upitah ga tiho da se ne preplaši ,,Tko si ti,viđala te još nisam,a na Stipu si mi sličan?”
Ponosno mi kaže
,,Drago mi te upoznat,Stipe mi je tata,o tebi mi je već pričao priče,i da ste znanci stari koji su se na Kamenjaku upoznali.
Ja ti se Ive zovem,to mi je ime tata dao,rekao je da se tako jedan dobar čovjek koji ga je hranio tako zvao”
A što ti tu radiš,zašto sa Stipom na Kamenjaku ribu ne loviš,nego se prošetavaš ovuda gdje puno ljudi ima?
A Ive kaže,ponosan sav
“Ma ja sam ti više za gužvu i strku,još sam mlad pa me sve interesira i ne mogu si naći mira.
Ovdje na rivi volim biti,iz daljine gledati dizalice koje tamo još uvijek ponosno stoje,rado uz brodove velike i male koje u luku uplove letim
Ponekad i na neki jarbol sletim
A tu puno ljudi ima i s njima se družim i u jelu im se pridružim.
Znaš još bi ja s tobom pričao,ali poći moram
Tata me Stipe tamo na Kamenjaku čeka
Možda se usput nađe i riba neka”
I raširio je svoja mlada krila
Poletio,za njim se vjetrić osjetio.
Tango slomljenih srca
Jesen
prosipa lišće po trotoarima
igra se bojama
vraćajući vrijeme kada smo
uz muziku zaboravljenih svirača
odlazili zajedno u noć
E to su bili dani
od kojih je ostala
samo kap vina na stolu
jecaj vjetra na prozorima
pospani gosti
uvelo cvijeće na stolovima
i
tango slomljenih srca
za kraj
Ni ti ni ja
nismo znali da se vrijeme
igra sa nama
mladost je odlazila
ali se nije vraćala
samo tuga jeste
s vremena na vrijeme
da nas podsjeti
na neostvarene mogućnosti
Sa ruba svemira
gdje postoji skrivena tajna
pala je zijezda
i ja sam zaželio
da postanem vjetar
da budem tvoj dah
tvoja sjena
kestenoka moja
i da ti na kraju vremena
jedne kišne jeseni
šapnem na uho
Toliko vrijediš koliko daš
.
Sumiko
Lorena Galeta “Safirni Kerubini”
Osluškujem lucidni harakiri –
a mimika odskače po planini.
.
Nema lijeka, slabi su blokatori –
za košmare u paranoičnoj glavi.
.
U trenutku, mislim da ću umrijeti,
no moj me anđeo zagrli i poljubi..
.
Beba se privine, uz moje grudi,
prsni koš oživi, biće mi treperi..
.
Jedino su njihove, ručice blagosti
-ono što me diže, iz anksioznosti..
