Možda se nikada ne pronađem

među putnicima,

koji su proputovali život

i stigli do ulice bez križanja,

bez semafora, bez prevelikih brzina i buke,

bez neminovnog sudara tvoje i moje ruke,

bez nebeskih destinacija i emocija.

.

Možda nikada neću biti uhvaćen,

neću biti ni izgubljen kao NN

i žrtva sudbinskih racija.

Možda nikada neću biti tvoja

potpuno legitimna interpretacija

i javnosti poznata kreacija.

.

Možda neću moći ujutro ustati

i vlasnik trenutka postati…

Vlasnik jednosmjerne karte,

u prednjem desnom džepu,

tvog jesenjeg kaputa.

Možda neću moći pogledati prema boci

i odoliti otkotrljanome smijehu,

i na silu iščupanome čepu.

.

Možda…

.

Možda sve to neću moći,

ali jedno sigurno hoću.

.

Zatvorenih očiju,

trenutke kao ovaj

na nebeskom prostranstvu

ću udisati i upijati.

Do sebe,

do tebe,

do nas…,

s riječima ću

bez splava i čamca,

vješto doplivati.

.

Katkada ću svrhu tvoju i svrhu svoju,

stihovima svojim dopisivati.

I do sudnjega dana ako treba ,

zbog nas ću se sa

slijepim ulicama prepirati.

.

I preplivat ću svo izgubljeno vrijeme i strah.

I postat ću predivna nebeska pustinja,

pepeo,

i tvoj prah.

Pročitaj cijelu poeziju

Sasvim običan dan kad bujaju frustracije,

ispraznost bitisanja kroz Fejsbuk prijateljstva,

na platformi vlada duh mračne melanholije,

maštanja dok pohode vikende tvog detinjstva.

                          .

Dvostrukost kad prožima žal za poniženima,

u ekstatičnoj noći prizor univerzuma,

kroz konfuzna sećanja pri boemskim danima,

traganje za spektaklom i ponuda izuma.

                      .

Vreme replikanata i silikonskih žena,

k’o neki simulakrum groteskno pozorište,

u danu za pamćenje tražeći utočište.

                          .

Žudeć’ za pribežištem u Kuli van vremena,

na ekskluzivnom sajmu sa veštačkim čudima,

u vehementnoj noći okružen kiborzima.

Pročitaj cijelu poeziju

Zagrli me noćas, o ti blijedo sjećanje-
Ljubavna iluzijo!
Zagrli me noćas, ti košmarni snu
Koji me groznicom treseš,
Usne moje sušiš!
Želim noćas osjetiti tvoj dah
I onaj miris jasmina utkan u svaku vlas tvoje kose.
Zagrli me noćas, ti mjesečeva nevjesto,
Koja lutaš po mom sjećanju
U bijeloj haljini čežnje.
Zagrli me, kraljice noći, zvijezdama okrunjena,
Drhtaju ustreptali, brezo bijela.
Zagrli me noćas, da udahnem te u sebe,
Da te imam iako te nemam,
Jer bez tebe lutam kroz uspomene sam.
Zagrli me, dok vjetrovi sjeverni pjevaju
Na uzglavlju bijelom u planinskim kosama.
Ne dopusti čežnji da rijekom tuge poteče,
Da želja procvate na usnama vrelim.
Zagrli me…
Boli me nedostajanje.
Zagrli me, ispuni mi zadnju želju.
…………..

SUZANA MARIĆ

Pročitaj cijelu poeziju

U svojem šestom pojavljivanju na literarnoj sceni riječki istražiteljski buddy-buddy dvojac, Ika Ekl i Ninno Ritzi, pokušava razriješiti misterij ubojstva počinjenog u skupocjenoj opatijskoj vili Kimonov. Sve bi bilo jednostavnije da žrtva nije ukrajinski oligarh na privremenom radu u Hrvatskoj.

Aktualizirana do te mjere da aktualiziranija i ne može biti, priča nas uvodi u depresivni svijet na pragu prijetećeg globalnog sukoba. Ima tu i odjeka rusko-ukrajinskog rata, dronova, zatvorenih zračnih luka, riječke prometne infrastrukture, ali i intimnih dilema o smislu podizanja novih generacija u ovom i ovakvom svijetu.

Istraga se razrješuje u najboljim tradicijama, autoričinu srcu nesumnjivo priraslog, Herculea Poirota.

A kakvu je ulogu u svemu odigrao jedan morčić, čitajte u novom romanu Marije Juračić “Roj“.

Izdavač: REDAK

Urednik: Josip Ergović

Ilustrator naslovnice: Davor Pasarić

Pročitaj cijelu poeziju

In a world of noise, focus is your superpower. By doing one thing at a time, you gain clarity and speed. Great results don’t come from multitasking.In a world of noise, focus is your superpower. By doing one thing at a time, you gain clarity and speed. Great results don’t come from multitasking.

U svijetu buke, fokus je vaša supermoć.

Pročitaj cijelu poeziju

Prosula se mjesečina,
poput srebra zasrebrila,
oboje nas zagrlila
mjesečeva refleksija.

Rijeka naša mirno teče,
tek po neki val se mreška,
čarobnijom pravi veče,
mjesec se u r’jeci smješka.

Srebro se po nama prosu,
privlačiš me bliže sebi,
ljubeć’ mi srebrnu kosu,
znam, pripadam samo tebi.

Uzvraćam ti poljupcima,
dok nas srebro to prekriva…
Ah, koja je to milina!
Čarolija prava, živa!

Svud priroda zasrebrila,
k’o godine naše ove,
ljubav jačom učinila,
ispunila naše snove.

Šapućeš mi:” vilo moja,
obučena u srebro sva,
opija me ljubav tvoja,
ti si moja sudbina,
srebrna mi kraljica.”

Pročitaj cijelu poeziju