Voljeti znači nositi križ

od želja, snova i suza skriti,

živjeti znači gorjeti tiho

za ono što nikad ne biva blizu.

.

Ali ja biram tu bolnu zvijezdu

što vodi srce kroz mrak i led,

jer bez te vatre, bez tebe,

ni pjesma nema svoj svijet.

Pročitaj cijelu poeziju

Okrijepih srce na umoru,

zalud iluzijom o ljepoti,

da usahne na dekoru,

dok plovi ka golgoti.

 .

Kobna zrnca anomalije,

srcu mome aritmije ,

u očima mi iskri sila,

oko srca mrtva žila.

 .

Ponovljeni loši dani,

obećaše smrtno tijelo,

praznom grobu, puno crvi,

i dolasku očekivano,

radost novoj strvi.

 .

U tišini i bez buke,

u gnjiloći sladostrašća,

izrasle su lijepe žuke,

mirisa uspavljujuća.

 .

A crvu tromu i moj prija,

sarkofag od drva gnjila,

jest će truplo iluzija

dok nastaje kohezija,

dok ne postanem trulo žilje,

crvlji rasad anomalije.

Pročitaj cijelu poeziju

 Ako te ispunjava ambicija, upornost, skromnost,  disciplina i marljivost,

možeš uz svekolike poteškoće polučiti uspješnost za biti prvi.

E, da se nije poslije više mjeseci života u “osami” vratiti u svakodnevnicu i živjeti u njoj.

Koliko se boje neba mogu oslikavati u moru?

Modrina mora izvire iz neba.

Kako je na većim dubinama more više sivo, a boja neba je istog plavetnila?

Je li se zato kaže “sinje more”, zbog njegove boje na velikim pučinama i dubinama?

Nepisano je pravilo da nasljednici rijetko nastavljaju obiteljski biznis te kako muški iz kraja „Poskokovih“ većinom odlaze „ulaštvo“.

Cijeli život, stalno se dokazivati te isto izgorjeti kao obična žigica.

Treba oprostiti svima i onima koje najviše voliš. Ipak je „kuća Očeva“ važnija od „Ladanjske kuće“…

Pročitaj cijelu poeziju

Uzduž kućnog pejzaža znak dubokog jedinstva,

pletisanka stihova i Knjiga prstenova,

iz zvučnog letopisa svakidašnja molitva,

odjeci Začar-gore i dalekih bogova.

                             .

Osveštane daljine pri božjim večerima,

duž bešumne stranice noćno razlistavanje,

sred tamne harmonije tren gonjen čemerima,

kroz unezveren pejzaž beznađa svladavanje.

                          .

Sa planine vetrovi na ponoćnim stazama,

u vrtu sa krošnjama znak ruže mozaika,

senovita muzika za pesme u pesmama.

                                 .

Na talasu vremena začarana paleta,

tragom samocitata za čaranje jezika,

kada zaživi Knjiga slova iz drugog sveta.

Pročitaj cijelu poeziju

Ako ranim jutrom prvi sunčev trak

proviri ti drsko kroz kestena grane,

nemoj ga tjerati, to je možda znak

da duša te moja gleda s druge strane.

                           .

Ako palog lista vjetar ti pronese

mirisnom posteljom drhturave sjene,

ne čudi se kada tijelo ti se strese

što si među njma prepoznala mene.

                        .

Ako poznaš moje korake u noći

i u mrak te povedu oči  polusnene

strpi se , ne žuri, taj privid će proći.

                          .

Jer ja više nisam tvoga sunca trak,

niti duša moja tvojim sjajem sja…

i ako  vidiš me, to više nisam ja.

Pročitaj cijelu poeziju

Osjećam svoje misli  suhima.

Otkotrljaju se s jezika kao šljunak,

kao da mi u grlu zapeo pijesak

i komadić prašine,

dosežući do trbuha

koji je nemiran i mučan,

koji valja kao sedam mora,

posežući za bilo čime,

da se usidri poput bola

i vrati u stvarnost.

Ili gdje ima smisla u svemu

razmišljanja unatrag ovom boemu,

gdje ih opet stavljam na vjernost.

.

Posežem za rajem,

a pronalazim samo pakao.

Svojim hrapavim slovima

siječem rubove u papirima,

i pišem dalje… Iako mi žao…

.

Poput krvi mi se tinta prolijeva,

a iz želuca žuč svaku stranicu ispunjava.

Volio bih da imam svima

nešto lijepo za pisati…

Ali sam živio ružnim životima

i bio potučen žrvnjevima, vjerujući…

Pretvarali me u pepeo vreli,

što ga raznose najtiši vjetrovi.

.

Volio bih da mogu reći;

‘Iskustvom sam postao jači.’

Ali samo sam više uplašen

od onoga što će doći,

a ja tada budem snen…

Jer, tako mi je svejedno,

idem li za raj ili pakao,

ako sam učinio bilo što

i ono, što nisam nikada učinio,

Pročitaj cijelu poeziju