Naškurilo se nebo,

na more se jidi.

Beštimije i karge.

Lampaju gromovi,

pjene se vali.

Dišpetozni su i jalni,

ka i judi.

Pročitaj cijelu poeziju

Ovu pjesmu, kao u staroj sehari,
čuvam u svom srcu
i samo ponekad, dok uz svirku cigana
žalim za dobrim danima,
puštam je da odleti
do jedne ulice u malom gradu
na kojoj sam budan sanjao
kako sam jedne jeseni
ispod samotnih oblaka
lovio stepskog vuka
Teško je boriti se
sa vremenom na tom mjestu
tako krhkom i punom uspomena
koje me lome i ušutkuju
koje me varaju i kradu
unoseći nemir u moje srce
Sada kada me maska ljepote
definitivno prepušta provaliji usamljenosti
neuhvatljive uspomene,
koje kroz dušu prodiru u moje tijelo,
kao staro melanholično sunce
obasjavaju ljepotu minulih godina
Bježeći od tuge
lutam pokislim prostranstvima
izbjegavajući zvijezde padalice
i tople sobe
u kojima bi se moglo pronaći
vrijeme mladosti
i zaboravljeni refreni
koje sam učio napamet
Ponekad poželim
odreći se svojih pjesama
i svojih godina
pokajati se za sve neizgovorene riječi
prkositi sjećanjima
pustiti kiše da pjevaju umjesto mene
i pronaći dječaka u sebi

Pročitaj cijelu poeziju

Nisam na prodaju

Al’ uzeo bih što mi daju

Kao fol poštenje mi nema cijenu

Da mogu prodao bih i vlastitu sjenu

Poštenje je kao gumb na kaputu

Dok ideš izgubiš ga po putu

Možeš bez njega, nije to zrak

Poštenje vrijedi i kad najveći je mrak

Jer poštenje uvelo je cvijeće

Tko je pošten, izgleda, nema sreće

Očito samo dobre, naivne budale

U lončanicama kao cvijeće gaje ideale

Poštenje je, eto, karta za siromaštvo u jednom smjeru

I zato izgleda da je bolje

Kad nepoštenje nema ni granicu, ni mjeru.

Pročitaj cijelu poeziju

Sebe je voljeti neophodno,

a ne sebično ili arogantno.

                     .

Kormilo mi je preusmjereno-

a za miraz, zdravlje usuđeno.

                        .

Ne želim nijedno stvorenje muško-

zgadila mi se čak i sama pomisao.

                           .

Odista nije galantno, ponašanje ljigavo-

pakost, svakoga čini ogavnim, zluradno.

                              .

Sinergijom se ustupilo, samoći mjesto,

pa u svojoj stvarnosti, uživam počesto.

Pročitaj cijelu poeziju

Pišite za “Diskurs”!

Pročitaj cijelu poeziju

Sve češće navrati

kopa

grebe

struže utrobom

razmičući

čuvstva prošlosti

          .

U taktu daha

cijedi se ustajala nemoć,

nahrupilo,

nakupilo se

toliko toga

           .

Psujem vlastitu osjetljivost i sitničarenje srca

ništa me nije naučilo

ništa objektivno misli razlučilo

Isparam

u trošnosti

prošlosti

Pročitaj cijelu poeziju