Tamara Dragić “Sve ono što se ćuti”
Neizgovorena riječ,
vapaj bola bez glasa,
prošlost daleka već,
zagrljaj nade i spasa.
.
Jecaj napukle usne,
trzaj umornih grudi,
čitav svemir kad prasne,
izvan vremena, ljudi.
.
Treptaj skivene suze
na rubu trepavica,
otpalo dugme sa bluze,
nemaš godina, lica.
.
Strah starome strahu,
slutnja u novoj slutnji,
uzdah svakom uzdahu,
sve ono što se ćuti.
Lorena Galeta “Izabrana samoća”
Trešti li predgrađima
opojna egzistencija?!
Možda se odjenula-
praskozorjem elana.
Te ukazuje suputnicima
na eliksire spisateljstva.
A koherentna filologija
– adiktivno ju šarmira..
U konzultaciji s prijelomima,
moja je filozofija, vrlo bolna..
Aukcija čulnih kurtoazija,
transparentnom (ne)biva.
Tko zna, zašto – odgađa
karakterna raslojavanja?
Skačem u raku imperfekta-
obilježena rasulom razvoda.
I ne treba mi ikoja pogreška-
srce je ostatak kamenoloma.
Suzana Marić “Jesenja pjesma”
Opet se je kiša
poput pjesme u mene uvukla,
pa: sipi, rominja melankolijom,
dobuje nebeskim ćinelama
neki svoj tihi ritam.
Opet su se oblaci nada mnom nadvili
poput teških blazina
ispunjenih gnjevom i sivilom.
Kamene preše pritišću zrak
i drobe ga u atome. (više…)
Marija Juračić “Nema pjesme koja će me slomiti”
Opet si mi prodavao ljubav
A ja sam je sa užitkom pila
Crne laži, šarene balone
Sve bi dao da mi slomiš krila.
.
Nema pjesme koja će me slomiti
Nama stiha zbog kojeg ću plakati.
.
Ovo vino dušu mi ne dira
Samo mala suza je u oku
Ona tu je jer gitara svira
Poslat ću ti psovku žestoku.
.
Nema pjesme koja će me slomiti
Nema stiha zbog kojeg ću plakati.
.
Ovo srce santa je od leda
Kruta gruda iza trećeg rebra
Otići ću, nećeš znati kada
Ostaje ti tek ova balada.
.
Nema pjesme koja će me slomiti
Nema stiha zbog kojeg ću plakati.
.
Tekst i crtež: Marija Juračić
