Pružaš ruke, na ples me pozivaš,
dok u meni vulkan vreli vrije.
Obrazi mi hoće prepuknuti,
o, kako me vrela ljubav grije!
.
Dok me vrtiš kao piruetu,
tvoj dah vreo osjećam na licu.
Šapućeš mi: “srno moja mala!”
Ah, miline u mom vrelom srcu!
.
Zaplesalo i drveće milo,
dok nas gleda pored naše rijeke.
Žar je plesni redom zahvatio
i ribice iz Save, poneke.
.
Zaplesaše čak i Savski vali,
mada vjetra nigdje na vidiku.
Zaplesao mjesec uz zvjezdice,
gledajući tu čarobnu sliku.
.
Sa nasipa gledaju nas milo
uz svjetiljku i noćni leptiri.
Zaplesaše u tom plesnom žaru,
sunce rano iz prikrajka viri.
.
Pomilova sunce ranu rosu
pa je uze u naručje zlatno.
Slikar presta slikati pejzaže,
pa zagrli svoje milo platno.
.
Mjesec pleše i dalje iz sjene,
dok ka nebu letimo nas dvoje.
Pozdravljamo ptičice u letu,
koje plešu grleć ptiće svoje.
.
Zaplesalo na livadi cvijeće
i sve redom što nas okružuje.
Mi plešemo, ne možemo stati,
žar ljubavi snažno nas miluje.
.
Luca Mamić, 11.10.2026.

Pročitaj cijelu poeziju

Dok satenska s tebe klizi krinolina,

što raskoši plamen od očiju krade,

tetoviram stazu klancima oblina

proždirući žudnjom zadnje barikade.

                     .

Po pučini bluda razbacuješ mrežu

razbuktalih žila da bi drhtaj svaki

vrelih mi damara što gladno te stežu

privukla na mamac nemirni i slatki.

                         .

Pikantni mirisi uzavrelog runa

mrvili su u prah disonantne zvuke

dok napetost je popuštala strunâ

na kojima tvoje svirale su ruke.

            .

Na rijeci čednosti srušili smo brane

da i modroj zori žare se obrazi,

a u gnijezdu strasti novu želju hrane

rosnoga zrcala bestidni odrazi.

                    .

Zbog grijeha ljubavi ne osjećam srama

makar ga morao platit’ hladnim grobom

ispod žrtvenika Venerinog hrama…

jer jedini grijeh je ne zgriješiti s tobom.

                    –

16.12.2020.g.

Pročitaj cijelu poeziju

(Posvećeno Vesni Parun)
I.
Odavno se osjećam zarobljena
Poput ledene siluete
Pod vrelom kožom
Nemoćna se izvući
Osloboditi se te ljušture
Što noge mi sputava
Konopima nemoći .
.
Želim pobjeći iznutra
Vriskom pozdraviti novu sebe
Rođenu, preporođenu
U inat gnjevu
U inat srdžbi
Suzama okamenjenim
Danima neispunjenim
Noćima besanim . (više…)

Pročitaj cijelu poeziju

Dragan Veselić, za nas prijatelje Dragi Veseli, kazališni, filmski i televizijski glumac i član ansambla Kazališta lutaka Zadar, rođen je u Zadru, nedavno,  1965. godine.

Televizijske uloge:

„Nestali” kao konobar (2021.)., „Blago nama” (2021.), „Drugo ime ljubavi” kao Miro Milas (2019. – 2020.), „Pogrešan čovjek” kao ribar (2018.), “Larin izbor” kao policajac Boško (2011. – 2012.), „Zabranjena ljubav” kao Krešo Krpan (2006.).

Filmske uloge: „Milijun”, (kratki film) kao chef (2016.), „Mali div” kao trener ( 2013.), „Larin izbor: Izgubljeni princ” kao lokalni žandar (2012.).

Ostalo: “Međunarodni dječji festival u Šibeniku”: “Čarobnjak iz Oza” kao ujak Henry i čuvar vrata (2016.).

                                                                              .

Tih, nenametljiv i skroman, ali glumački iznimno snažan – tako mnogi opisuju zadarskog glumca Dragana Veselića, koji već desetljećima gradi karijeru daleko od glamura, ali blizu publike koja njegove uloge pamti. Dugogodišnji član Kazališta lutaka – Zadar osvojio je gledatelje i na malim ekranima, osobito ulogom Ivice Vukasa u seriji Divlje pčele. Upravo taj suzdržani, emotivni lik mnogi doživljavaju kao moralnu okosnicu priče. Veselić priznaje da mu takav pristup glumi dolazi gotovo prirodno jer je i privatno osoba koja više sluša nego govori.

“Inače sam i privatno tih, nisam čovjek od velikih riječi. Više volim slušati nego govoriti”, kaže glumac, dodajući da emocije u njemu često sazrijevaju tiho, a onda naglo izbiju.“

Jedan ste od zaslužnih što je KL Zadar, to što je, na kazališnoj karti Hrvatske i šire, što se nastanio u mnogim srcima pa i mom, i čije se predstave ne propuštaju. Impozantna ste kazališna družina: Vi, Gabrijela Meštrović Maštruko, Tamara Šoletić, Sanja Grgina, Juraj Aras, Anđela Ćurković – Petković, Josip Mihatov, Vjera Vidov, Irena Bausović Tomljanović, Roko Nakić, Lucija Matković, Ursula Dolički, Bojan Ban. Za ustati i nakloniti se.

                                  .

„Mogu reći, da gajimo tradiciju glumaca prije nas, koji su stvorili dobre temelje i mi nastavljamo na tim temeljima i trudimo se nastaviti na tom tragu“.

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju

Na planeti

gdje žive ljudi

fali pameti

a uživaju ludi.

             .

Lete kroz svemir

na tom zvrku

Prave sebi nemir

Oko sebe zbrku.

          ,

Tu mudar strada

ako nema sreće.

Tu samo  nada

život pokreće.

          .

Na toj planeti

kao u raju

oni bez pameti

srećni uživaju.

Pročitaj cijelu poeziju

https://drive.google.com/file/d/1CIWA-7WVhHzYRZRel4ZH5-B3H2KndEw2/view

Pročitaj cijelu poeziju