Suzana Ljepava “Tog dana je kišilo”
Iskra sunca je zasjala na tvom licu
Onog trena kad si ga ugledala.
Iz oka, dugine boje nebo obasjale
Crvene ruže procvjetale.
.
Niko nije vidio
Ni iskru sunca, ni dugu, nit ružu
Pogled si spustila
Požurila niz ulicu
Jer kiša je padala.
.
A on…
Tog dana je žurio, jer…
Jer je kišilo.
.
Nije vidio djevojku sa iskrom sunca na licu
Duginim bojama u očima
Cvjet iz napukle ceste nije primjetio
U hodu ga je zgazio.
.
Tog dana je kišilo.
Suzana Marić “Intriga”
Intriga je to Zemlje i Svemira;
.
U zagrljaj kušnje,
podaje se vrijeme.
U vrtlogu zla, boli i nemira ,
čovjek na sebe stavlja breme.
.
Patina štiti prošlosti pore,
čuva da ostane duboko u nama.
Dok se snovi pretvaraju u more,
jutro privlačimo drhtavim rukama.
.
Kamen spoznaje sve je teži,
bitka s aveti polako se gubi,
a zlo u prikrajku vrebajuć leži,
čeka žrtvu da ju snubi.
.
Crna kob posvuda se širi,
osjeti se zadah zla u zraku
dok vjetar nemira sa Sjevera piri,
osjeti sužanj životnu tlaku.
.
I vrti se Zemlja duboko u Svemiru,
putanjom svojom dalje hodi…
Hoćemo li ikad spavat u miru,
a da nas zlo ne pohodi.
.
Suzana Marić
Emil Strniša “Iz serijala “O njima” – Günter Wilhelm Grass- izbor iz Diskursa
Jučer je u društvu bilo riječi o “Limenom bubnju”. Bilo je tu i dosta magareće kože. Lako je oprostit 17-godišnjaku što je bio, ali kako 71-godišnjaku što je krio.
.
Milan Drašković “Sonet za jedan poljubac”
U setnom okruženju somota i skerleta,
pronađeni talisman među drevnim stvarima,
zaneseni poeta kroz lavirint soneta,
u Kuli van vremena i okružen snovima.
.
Mistično popodne u Dvorani ogledala,
zvuk vilinske muzike začarane ponoći,
zamke i mogućnosti okultnog rituala,
na pravom odredištu nada kada zanoći.
.
Gospodara privida ogrtač paučine.
Njen pogled tad iskrsne pred pretposlednji uzdah,
sa prigodnim lamentom zbog svenulih krinova.
.
Još jedna preduga noć u pejzažu iz snova.
Nova zora donosi blagosloveni predah –
da pamti taj poljubac sa aromom gorčine.
