Mračno je i tiho

Polako se primičem gradu

našeg prvog susreta

Dočekuju me isti stari oblaci

gomila ljudi bezizraznih lica

ugašena svjetla i hladni hotelski zidovi

Baš onako kao kad si pjevala vjetru

pripremajući naše poznastvo

uz čaj za dvoje

i šum predvečernjih tramvaja

Snošti sakav da ti dojdam…

Bilo je nešto tajanstveno

u ovoj pjesmi

koja je tekla je kroz mene

kao rijeka

dok sam ispisivao

po oblacima tvoje ime

pokušavajući da doletim

do tvojih visina

Po njoj  pamtim jedno proljeće

dododir tvoga dlana

sve nježnosti  rasute po

ulicama i parkovima

jednu mladost koja se osipa i nestaje

kao list nošen jesenjim vjetrom

Ostaje samo tvoje

beskrajno srce

usnulo u naručju vremena

Pročitaj cijelu poeziju

Selena se vratila

Ispunila naše želje,

Ispod njenog prozora

Opštenarodno veselje.

               .

Selena se vratila

U godini dvadeset pet.

Napravljen je puni krug,

Opet smisla ima svijet.

                .

Selena se vratila,

I stara je, a i nova.

Tinja opet plamen

Dječačkih snova.

               .

Selena se vratila,

Sve je isto k’o i prije,

Kao da se ništa

Ni desilo nije.

             .

Mandingo nije

više kao nekada

A Selena se vratila

            .

Selena se vratila

Pročitaj cijelu poeziju

Jeste li primijetili kako, predstavljajući javnosti djelo nekog umjetnika, voditelj ističe njegovu mladost i kaže; djelo ovog mladog umjetnika…

Ako za sugovornika ima neku stariju osobu, voditelj nikada neće naglasiti njegovu starost i reći; djelo ovog starog umjetnika…

U ovom slučaju prešutjet će  dob autora kao da je ona nešto kužno, drhtavo, nemoćno, nešto što treba izbjegavati, što je bolje ne spominjati.

Nedvojbeno je da je bolje biti mlad nego star jer je  mladost  lijepa, zdrava, privlačna, potentna, u svakom slučaju poželjna.

Međutim, titulirajući autora mladim, voditelj nesvjesno čini djelo kamuflaže riječima.

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju

Iskra sunca je zasjala na tvom licu
Onog trena kad si ga ugledala.
Iz oka, dugine boje nebo obasjale
Crvene ruže procvjetale.
.

Niko nije vidio
Ni iskru sunca, ni dugu, nit ružu
Pogled si spustila
Požurila niz ulicu
Jer kiša je padala.
.

A on…
Tog dana je žurio, jer…
Jer je kišilo.
.

Nije vidio djevojku sa iskrom sunca na licu
Duginim bojama u očima
Cvjet iz napukle ceste nije primjetio
U hodu ga je zgazio.
.

Tog dana je kišilo.

Pročitaj cijelu poeziju

Intriga je to Zemlje i Svemira;
.

U zagrljaj kušnje,
podaje se vrijeme.
U vrtlogu zla, boli i nemira ,
čovjek na sebe stavlja breme.
.

Patina štiti prošlosti pore,
čuva da ostane duboko u nama.
Dok se snovi pretvaraju u more,
jutro privlačimo drhtavim rukama.
.

Kamen spoznaje sve je teži,
bitka s aveti polako se gubi,
a zlo u prikrajku vrebajuć leži,
čeka žrtvu da ju snubi.
.

Crna kob posvuda se širi,
osjeti se zadah zla u zraku
dok vjetar nemira sa Sjevera piri,
osjeti sužanj životnu tlaku.
.

I vrti se Zemlja duboko u Svemiru,
putanjom svojom dalje hodi…
Hoćemo li ikad spavat u miru,
a da nas zlo ne pohodi.
.

Suzana Marić

Pročitaj cijelu poeziju