Darko Žigrović – aforizmi
Kad ide linijom manjeg otpora, cijena struje
Kad igrate partiju šaha, as u rukavu vam ništa
Kad sam vidio katastarske knjige, shvatio sam
Ravnoteža je savršena. Svatko vuče na svoju
Sve ukradeno je financijski mjerljivo jedino ako
Oni koji su sjedili u magarečoj klupi naučili su
Kad meðu ljudima prorade šake, odvjetnici tr
Ja svoj rad toliko hvalim da sam dobio žuljeve
Poèeo sam štedjeti na moralnom bogatstvu, i
Josip Ergović: Marijine satüre “Čunjić mafija“
Slika: Marija Juračić
.
Kad se Marija Juračić služi dramskim oblikom satire – a u pravilu se njime i služi – čini to, za pretpostaviti je, s uobičajenim motivima, kao što slijedi: zabaviti, nasmijati i/ili poučiti, moralizirati. To se, dakako, podrazumijeva, ali vrag se krije u detalju: „… satirično kao komično, kao burleskno, farseskno, parodijsko…“ Nesporno je da gotovo sve autoričine satire nose naglašen, ne i pretjerano prikriven pravorijek; u slijedu od – uvjetno rečeno – idilične “Gostionice Losture“, i njenih krupnih duša i sitnih grijehā, do – bezuvjetno rečeno – grotesknih “Legalista“ (vice versa, glede širine dušā i grijehā), “Čunjić mafiju“ bih, po žestini iskaza, smjestio između “Patriota“ i „Legalista“. Značajke žanra – od drame do drame, od tajkuna do tajkuna – blago variraju, ali pravorijek se redovito nameće u vidu nesmiljene kritike društvene stvarnosti, s podužim imaginarnim nadnaslovom: „Dečki (mahom dečki) in flagranti, zatečeni s rukama u vreći (ne, nužno, brašna) do lakātā i… jako se kaju“. Smiješak i danas ozari moje lice kad mi pogled padne na naslov knjige Marijinih komedijā-satúrā “Blaga opozicija“.
Dȁ blȃga!?
Nikola Ljepava “Oda majci”
Nešto miriše,
to je proja i prijesnac , čini mi se.
Nešto miriše,
to je sok od naranče i ljubav, čini mi se.
Ne postoje riječi koje nose dovoljnu težinu
da opravdaju i pokažu moju milinu.
Vidim kolač,
ali isto vidim trud i pažnju
vidim namješten krevet
i lavandu na jastuku,
zapravo vidim ljubav ukrašenu
i na njoj mašnu.
Zapravo vidim svoju majku.
