Tko drži u ruci mač
taj ne zna ni što je bol,
on ne zna za dječji plač
za prazan stomak ni stol. (više…)
Beskonačnost
Hod ka beskonačnosti
završetkom brojeva,
dodir morskog vazduha
duž pomorskih puteva.
Tragom vlasnika glasa
pronaći beskonačnost,
patološku iskrenost –
možda jedinu stvarnost.
Abeceda-sjećanje (akrostih)
Ako poželiš prošetati
Bijelim stazama uspomena
Cvijeće plavo mi uberi.
Čekam te na starom mjestu gdje
Će te brza bijela
Darovati hladom.
Đurđice će zamirisati slatko.
Džepove svoje ti uspomenama napuni.
Evo, proljeće je …
Falilo mi je to toplo Sunce, da me ugrije.
Grane su okičene bijelim i rozim
Haljinama, čekajući poljupce pčela.
I sve je nekako harmonično u zraku
Jedino tebe nema na našoj staroj
Klupici ispod breze.
Lažem sama sebi da kasniš kao onog
Ljeta kada nisi došao.
Možda te put nanese, pa se sjetiš
Noći, dana,
Nježnih rijeći i zagrljaja,
Očiju punih tek probuđenih zvijezda
Pa potiho zapjevaš
Riječi naše pjesme koju smo pjevali zajedno
Stihove ljubavne…
Šuštat će breza kao i prije
Tražit će NAS ispod svojih grana
Uz nju smo se voljeli, uz nju nas
Vežu uspomene.
Zato, dođi, napuni džepove uspomenama…
Želim opet pjevati zajedno.
