https://enheduana.wixsite.com/enheduana/post/objavljen-zbornik-prica-knjizevne-fantastike-iza-uma
ZELENA OKA DVA
( Valentinovo – dan zaljubljenih, dan ljubavi)
U tvojim očima nađoh sebe,
sve svoje želje i nadanja sva,
sve što volim skrilo se kod tebe
u ta tvoja, zelena oka dva.
U tvojoj duši pronađoh mjesto
gdje se od sveg’ zla mogu skriti.
Tvoja je duša zlatni prijesto’
gdje zlaćane snove želim sniti.
U tvome srcu si pronađoh dom
uz dugu, što se skrila od tuge,
zajedno skriveni u raju tom
živimo sreću ljubavi duge.
Što više i treba jednoj ženi?
Njezina bogatstva tamo su sva
gdje se skriva ljubav u zjeni,
u pogledu zelena oka dva.
Anja Lekić “Nepoznati Nazor” izbor iz Diskursa
Mnogima i danas na spomen Vladimira Nazora cvrči u uhu onaj prvi stih antologijske pjesme Cvrčak kojeg smo se trudili još u osnovnoj školi izgovarati tečno, bez greške, ponavljajući ga uzastopno što brže, nastojeći u toj igri da nam se ne spetlja jezik. Nismo tada baš razumjeli što je odista lijepo u toj poeziji. Iako zvonka i sluhu primamljiva, većini je prva strofa bila naročito nerazumljiva. (Kakav čvor i kakva crna smrča? Trohej zagušljivi? Teški jamb i ditiramb?) Pa ipak, to cvrčanje ostat će nezaboravno u uhu mnogih generacija.
Gotovo ništa nisam znala o Vladimiru Nazoru. I ono malo što sam znala bilo je nepotpuno ili čak netočno. Uglavnom ga pamtim po djelima koja smo učili u osnovnoj školi. Percepcija o Nazoru većine laika moje generacije (poput mene) zasigurno je ona o Nazoru partizanu. A k tome mi se, možda zbog Istarskih priča, Velog Jože, Galiotove pesan i Seh duš dan spontano nametnuo zaključak, kojeg nikad nisam provjeravala, da je Nazor porijeklom iz Istre. Tako sam lani saznala od sestrične, koja je nekoliko dana ljetovala u Postirama na Braču, da je u obilasku vidjela Nazorovu rodnu kuću i njegovu bistu. Eto, nikad nije kasno izaći iz zablude.
