U meni,
puni tebe
tragovi nade
jer uvijek dolaziš snovima
s proljeća.
Nečujno uranjaš u moje sanje
obnavljajući moje srce
košarom punom sretnih sjećanja.
Smijehom odagnaš sve
uskovitlane bojazni,
uvjeravajući da zaprimljena
nebeska čulnost u nama
neraskidiva je veza
mogućeg i ostvarivog,
pa tako
nadi u željama
uvijek ima mjesta.

Dijeliš li Gore, na nebeskim ravnicama
i drugima
puno naručje
ispunjenih snova
s proljeća?

Pročitaj cijelu poeziju

Krasno li je jutrom,
u ožujku biti u Zagrebu.
Ići pješke,
od autobusnog kolodvora do Hainzelove ulice.
Sjesti u kafić i ispijati kavu.
Ručati u restoranu Nokturno.
Poslije ručka popiti kavu u Argentini.
Ući u katedralu
i pomoliti se.
Poći na Kamenita vrata zapaliti svijeću.
Prošetati kroz Ilicu
i Bogovićevu.
Kupiti kolače u Vinceka,
te onda s noge na nogu doći u Vlašku
i odsjesti u hotelu Jadran.
Ustati, doručkovati,
pa otići u shooping po trgovačkim centrima.
Kupiti knjigu u knjižari – Dora i
Minotaur – i čitati je skoro do jutra.
Sutradan nakon doručka,
spakirati se
i polako šesticom krenuti na autobusni
kolodvor,
ukrcati se na bus i krenuti svojoj kući.
Pa i Zagrebu je svakog gosta tri dana dosta.
A gostima Zagreba nikad dosta.
Tako je isto
i u kolovozu,
samo što je velika vrućina,
ali u siječnju je ledeno,
pa se treba dobro obući.
Kako se ne prisjetiti studentskog života u Zagrebu – pita se
profesorov nekadašnji učenik?
I odmah odgovara – Ne mogu se požalit…
Posebno me u Zagrebu dojme djedove riječi: – Sinko,
ne prikloni se nikad’ nikom’ protiv obitelji…

Pročitaj cijelu poeziju

https://drive.google.com/file/d/1FBzGZOxTe7JpHTNrFDTE2pn-lq698-7O/view

Pročitaj cijelu poeziju

Kiša razbija stvari
koje mi um ispunjavaju.
Svaka kap čisti moju dušu,
osvježavajući moju kožu.
Naizgled me cjelovitim čini…
Molim za kišu,
tako da mogu disati,
tako da mogu pjevati,
tako da mogu tugu sakriti,
kao i suze koje mi teku
unutar očiju,
da bol isperu…
.
Kiša je sva terapija koja mi treba,
savršeni lijek za mene, doista…

Pročitaj cijelu poeziju

Kada nam u ruke dospije rukopis proze naslovljen s bajkoslovne dvije riječi, i kad ih pojedinačno semantički gledamo ali i posebno spojene u sintagmu rajski vrtovi, onda smo zatečeni svakojakom upitanošću o čemu se to u prozi što je pred nama pripovijeda. A kada vidimo ko je pripovjedač, onda nam stoji i još veća zapitanost kako je to ispripovjedao Nurija Delić ovo svoje novo prozno djelo znajući kojim pripovjedačkim umijećem je ispripovijedao „Roman o Musi“. Dakle, pred nam su, i naslovom knjige i imenom pisca, čitalačke znatiželje i unutrašnji poticaji – čitalački porivi.
Sintagmu rajski vrtovi koristili su i koriste pripovjedači i kao metaforu u usmenom kazivanju i kao nazive nekih uređenih prostora a i naslove svojim pisanim tekstovima. I svako je to iskazao na sebi svojstven način, kako reče pjesnik:
Koliko pekara – toliko kora//
koliko dana – toliko zora//
i usta – toliko poljubaca i vapaja//
toliko i okus zalogaja.
(„Htio bih vam nešto reći“, K. Ljevaković)

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju

Kada nam u ruke dospije rukopis proze naslovljen s bajkoslovne dvije riječi, i kad ih pojedinačno semantički gledamo ali i posebno spojene u sintagmu rajski vrtovi, onda smo zatečeni svakojakom upitanošću o čemu se to u prozi što je pred nama pripovijeda. A kada vidimo ko je pripovjedač, onda nam stoji i još veća zapitanost kako je to ispripovjedao Nurija Delić ovo svoje novo prozno djelo znajući kojim pripovjedačkim umijećem je ispripovijedao „Roman o Musi“. Dakle, pred nam su, i naslovom knjige i imenom pisca, čitalačke znatiželje i unutrašnji poticaji – čitalački porivi.
Sintagmu rajski vrtovi koristili su i koriste pripovjedači i kao metaforu u usmenom kazivanju i kao nazive nekih uređenih prostora a i naslove svojim pisanim tekstovima. I svako je to iskazao na sebi svojstven način, kako reče pjesnik:
Koliko pekara – toliko kora//
koliko dana – toliko zora//
i usta – toliko poljubaca i vapaja//
toliko i okus zalogaja.
(„Htio bih vam nešto reći“, K. Ljevaković)

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju