Suzana Ljepava “Tog dana je kišilo”
Iskra sunca je zasjala na tvom licu
Onog trena kad si ga ugledala.
Iz oka, dugine boje nebo obasjale
Crvene ruže procvjetale.
.
Niko nije vidio
Ni iskru sunca, ni dugu, nit ružu
Pogled si spustila
Požurila niz ulicu
Jer kiša je padala.
.
A on…
Tog dana je žurio, jer…
Jer je kišilo.
.
Nije vidio djevojku sa iskrom sunca na licu
Duginim bojama u očima
Cvjet iz napukle ceste nije primjetio
U hodu ga je zgazio.
.
Tog dana je kišilo.
Suzana Marić “Intriga”
Intriga je to Zemlje i Svemira;
.
U zagrljaj kušnje,
podaje se vrijeme.
U vrtlogu zla, boli i nemira ,
čovjek na sebe stavlja breme.
.
Patina štiti prošlosti pore,
čuva da ostane duboko u nama.
Dok se snovi pretvaraju u more,
jutro privlačimo drhtavim rukama.
.
Kamen spoznaje sve je teži,
bitka s aveti polako se gubi,
a zlo u prikrajku vrebajuć leži,
čeka žrtvu da ju snubi.
.
Crna kob posvuda se širi,
osjeti se zadah zla u zraku
dok vjetar nemira sa Sjevera piri,
osjeti sužanj životnu tlaku.
.
I vrti se Zemlja duboko u Svemiru,
putanjom svojom dalje hodi…
Hoćemo li ikad spavat u miru,
a da nas zlo ne pohodi.
.
Suzana Marić