Rođen u Zagrebu 27. travnja 1900. u Streljačkoj ulici na Tuškancu, Majer se svojom prozom i poezijom javlja neposredno nakon prvog svjetskog rata. U tom razdoblju, premreženom različitim literarnim koncepcijskim smjernicama, te estetičkim idealom Hrvatske mlade lirike, Majer svoju lirsku intimu oblikuje u duhu hrvatske moderne s obilježjima Matoševe izražajne škole. Vrlo brzo okreće se suvremenoj stvarnosti rodnog mu grada, ali  njegova najpoznatija djela ostaju vezana uz Matoša, što nikako ne umanjuje njegovo umjetničko stvaranje.  Književnu djelatnost započinje kao izraziti liričar da bi tek kasnije pisao prozu. Prvu pjesmu „Dan“ objavljuje 1919. godine, a prvu zbirku pjesama „Lirika“ 1924. godine, bez osobitih izražajnih iznenađenja. 1934. izdaje zbirku pjesama „Pjesme zabrinutog Evropejca“.  U Zagrebu pokreće nekoliko književnih revija. Godine 1923. u suradnji sa Cesarićem uređuje list „Ozon“, 1924. pokreće Literaturu, a 1926. Antenu. Sve su te revije uglavnom bile kratkog vijeka, ali su njegovi suradnici kasnije postali afirmirana književna imena: Cesarić, Batušić, Alfirević, Perković, Šimić. Surađivao je s urednicima časopisa: „Vijenac“, „Suvremenik“, „Hrvatska Revija“, a nakon drugog svjetskog rata objavljuje u Vjesniku, Književnim novinama, Forumu… (više…)

Pročitaj cijelu poeziju

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju

Prodaje ludost mudrosti zjake,

za bisernu nisku nudi joj dlake. (više…)

Pročitaj cijelu poeziju

kraj morskog žala
u puževoj kućici
nepozvani gost

Pročitaj cijelu poeziju

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju

Nešto starije generacije su u srednjoj školi u sklopu lektire morale čitati roman „Junak našeg doba“ ruskog pisca Mihaila Jurjeviča Ljermontova. Bila je to prilika da se usvoji pojam suvišnog čovjeka i da se njegova pojavnost spozna u mnogim društvenim uređenjima koja su slijedila. Suvišni ljudi nikome ne trebaju. Oni bez svrhe i cilja samo prolaze stazom koju zovemo životom.

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju