Rijad Arifović “Slike sretnih sjećanja”
Zaboravio sam riječi
kojima sam ti se udvarao,
u starom parku,
mjestu našeg prvog susreta,
praćen ravnodušnim očajem neke stare kiše
I sva obećanja koja sam dao,
iz čiste sentimentalnosti,
ostala su ispisana,
na vlažnim baroknim zidovima
tvoje sobe, s pogledom na
obale neke davne jeseni
Ima stvari koje nikad nećemo razumjeti
i bićemo iznenađeni, kad se dese,
kao ova druga mladost,
koja, između dvije tuge,
donosi mirise juga i jednog izgubljenog svijeta
Dugo se nisam brinuo za tebe,
i za to nemam opravdanja,
mada su me pratile, kao ciganske čerge,
slike sretnih sjećanja
Da li smo mi drugačije voljeli
zatvarajući u bijela pisma
svoje priče i svoje čežnje
nalik na cvjetove
Svejedno, ne mogu ti reći
„šta je tuga“
i nemoj da te ova pjesma zaplaši
Jer, umjesto da objašnjavam stvari
ponovo otvaram, teška vrata
svoga srca koje drhti kao list gorske breze
i pali se lako kao stari papir
na kome piše tvoje ime
Lorena Galeta “Vrtložno”
U vrtu crnila,
palim bunilo.
Bijeg od sebe,
izgleda tužno.
Pukotine po
koži lica, ne
djeluju bolno.
Ružarij krvari,
posve hladno.
Ovo trnje bode,
ostavlja misao.
Tko će spasiti
okrznuti ugao?
Performans
asertivnosti
zvuči realno.
Ne želim
pogledati
otvoreno.
Djelujem kroz
htijenje trajno.
Sklapam oči
-iznemoglo.
Sanjareći-
devijantno.
Mirujem
lucidno..
Nedoumice –
pronicljivosti
dodiruju nebo.
Ne lebdim
periferno..
Nego opet-
(ne)svjesno.
Zamirem
obijesno.
I svemoguće;
nepopravljivo.
Mladen Vuković “Dalmatinsko voće”
Moram biti snažan kao gvožđe
dok pomažem djedu brati grožđe
.
u malom vrtu mi posegne ruka
za prvom granom gdje zri jabuka
.
trešnja može biti zvana trišnja
ali vešnja nije slatka višnja
.
znatiželju ispunjavam mušku
kad zagrizem sočnu, žutu krušku
.
na mirise juga nisam imun
volim gorčinu što krije limun
.
ruku na srce, volim komarču
na kraju se mašim za naranču
.
nemoj piti čašu crna vina
bolje sok od malih mandarina
.
breskva je rodbina nektarmini
kupina uz put sestra malini
.
ljeti pljucam špice lubenice
da sam prostak reci mi u lice
.
izgovor riječi nije krivi
kad posegnem za dlakavi kiwi
.
može te otrovati luda gljiva
ali dobra je baš svaka šljiva
.
a od svih vitamina sam gibak
kada pojedem po jedan šipak
.
kažu mendula, badem, ja bajam
koštuničavo voće uzgajam
.
skoro ostanem bez daha
dok se gušim od slasna oraha
.
kad se vraćam s otoka Brača
ne zaboravim ubrat’ rogača
.
nakon ljetne kiše posred lokve
perem prste od medene smokve
.
i svašta se još čovjeku hoće
al’ ne kušaj zabranjeno voće
Danijela Ćuk “To sam ja”
Sto puta u životu klonula sam i pala,
ali nikada nisam dušu vragu dala,
borila sam se do posljednjeg daha,
unatoč velikoj dozi straha.
.
Puno puta slomljena sam bila,
ali živjeti nisam zaboravila,
dok su me valovi života gurali na dno,
uspjela sam isplivati na sigurno.
.
Osjetila sam kako mi srce gori od rana,
doživjela nebrojeno puno teških dana,
u duši čuvam opekotine, to život dobro zna,
koliko me je vatra njegovih izazova do sad opekla.
.
Ali ne dam se. Da odustanem, nisam takva vrsta žene,
odustajanje, ma nije to opcija za mene,
makar život pokušali istisnuti iz duše moje,
ne dam da mi tuđinci život zlobom kroje.
.
To sam samo ja, mala mrvica ovog svijeta,
koja ponekad nekome na putu smeta,
ali ne živim za druge, da po meni gaze,
živim za sebe i pobjeđujem poraze!
Izudin Ašćerić “Rudnik”
Nisam ugasio svoje
Stare godine i lica, a opet
Dječak
Ugašena svjetla su
Mračni putevi
.
Ova zemlja je nečiji papir, a mi
Slova po njemu
Jedno je pojelo prvog, a drugo
Rastvorilo drugog
Ostavili su dijete koje ne zna čije je.
.
Ideologija kao ubica ideje.
