Emil Strniša “Priča o njima”- izbor iz Diskursa

Charles Bukowski II.

.

Veliki pjesnik Horacije (65. – 8. pr. Kr.) bio je taj koji je primijetio da – “Nijedna pjesma ne može zadovoljiti puk niti dugo živjeti u njemu ako je napišu vodopije.”

                                                                    .

Henry Charles Bukowski Junior (Andernach, Njemačka 16. kolovoza 1920. – San Pedro, 9. ožujka 1994.USA), poštar i američki književnik njemačkih korijena, (kao i sadašnji američki vlasnik Bijele kuće, kraće nazvan – Narcis  Bič Božji) jedan je od predstavnika plimnog, kažu drugog, a možda i sedmog vala beat generacije. (Valovi se kreću u setovima, a ‘sedmi val’ – veći val u sredini seta – često dolazi najdalje uz plažu. Da se to uvijek događa na sedmom valu je mit, ali ponekad se dogodi!) Buk ili kraće Buk(v)owski naturalizirani je američki skriboman, bio je priznati i  poznati konzument svega i diler svačega.

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju

Marija Juračić “Vojnici od terakote”

 

 

https://www.blogger.com/blog/post/edit/2154785586666160140

/6739402855706777586

Pročitaj cijelu poeziju

Sonja Kokotović “Vladarica tišina”

U mojem svijetu tišina

sniježe snovi

rasprostrti biserima jutra

koji se poput pernatih pahulja

spuštaju

do samotnih misli.

         .

U mojim očima,

oni su pronađeni

egzoplanet beskrajne

u jednostavnosti

prizemnih želja u licu

obične tratinčice  neke vesele livade,

iskrene riječi,

osmijeha prijateljskog lica.

Toliko blizu

a opet dodirom

stvarnosti  prolaze

 krhki

kroz prste,

neuhvatljivi uvijek

zbog prečeg.

          .

Srce zapušteno od želja

tinja još samo u pjesmama.

          .

Da li ću ih ikada moći

dotaknuti

bez poraza u odgovorima?

Moja htjenja u bezglasnom

mrvljenju komadića nade

nepokolebljivo

mi daju do znanja da se jednoj

vladarici tišina

ne priliči

imati takve

snove

Pročitaj cijelu poeziju

Mile Lisica “Ruke”

Ujedaju me tvoji prsti

Ljubi me proleće u olucima noći

Sa jutarnje trave ustaju zvezde

Neke je ljubav zauvek pretvorila u rosu

                      .

Znam da si srećna

Kažu da prsti nemaju sećanja

Znam da se nešto dešava u kosmosu

Zbog čega sam i ja divlje srećan

                          .

Nikad ti neću reći volim te

Mada ti znaš da najviše je ljubavi tamo

Gde je najmanje buke

                 .

Nikada ti neću reći koliko te volim

Nema te reči

                         .

To mogu samo da ti pokažu ruke

Samo moje ruke

Pročitaj cijelu poeziju

Suzana Marić “Moja Le “

Voljela je moja Le

one fine fritule

posipane šećerom

za doručak i s večerom.

+

Voljela je moja Le

naše lijepe obale,

svaki grad je posjetila

moju ljubav osjetila.

+

Voljela je moja Le

i skrivene uvale

tu bih je ljubio,

noći mnoge gubio.

+

Voljela je moja Le

luksuzne hotele

pa bi nakon dobrog jela

čašu skupog vina htjela.

+

Crnooka ta Leona

sva vražja je bila ona

pa je moja lavica

stvorila od mene slona.

+

Pobjegla je moja Le

ispred naše kapele

ja sam sa njom sreću htio

al’ sam bome ćorav bio.

+

Otišla je moja Le

lovit druge budale.

Suzana Marić

 

Pročitaj cijelu poeziju

Lav Lenski “Haiku”

Vruća šalica.

Kava niriši jako.

Dođi, dragana!

Pročitaj cijelu poeziju

prev posts prev posts